Moja si priča bez granica
nebo bez sjaja i stanica,
žena što zveri mi tera
deo mog remek-dela.
Ti ne postojiš zapravo
tebe još nisam pronašao,
zabluda ili igra reči
pesmom dušu lečim.
U dubini oka nevidljivog
andjeli kolo vode,
dušu da rujnu opiju
tajnu moju da otkriju.
A kada sumrak zavlada
i smrt me rujna savlada,
ti ćeš me pronaći
iznad svake laži.
U pesmi je slovo crveno
krvlju mojom ugrejano,
da svetlost te moja prati
kraj mene ponekad svrati.
(Прочитано: 68 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.289.074 пута)