Kažeš
Na zemlju je pao težak mrak
ni trag sunca
ni jedan jedini zrak
zavladalo crnilo
boleština vlada
ubijena je nada
svakog mrzi svak
ma čuješ li ti sebe
budaletino blentava
ili ti je glava isprana
Kažeš
preživeće samo snalažljiv i jak
pa sve i da je tako čak
gde ti tu sebe vidiš
kad si kao puzavica
mlohav i mlak
dal’ misliš da po tebi ravnja se svak
jesi li ti ikada čoveka sreo
il’ misliš da svet je samo amebe deo
Kažeš
trebalo bi gledati samo sebe
a zaboravljaš il’ ne znaš
da život je kratko ćebe
ne možeš pod njega stati ceo
uvek viri neki deo
Kažeš
ne budi luda
ne voli te niko
razumem te, ti si ne voleći
na nevoljenje sviko
i važan ti nije niko
A sad počuj i ti mene
meni je hladno čak i ako tvoje kameno srce zebe
briga me za pravila i savete tvoje
čuh ti svaku reč
Kažem
ćuti ako reči ti nisu lek
ako ne znaš i ne umeš
plač i smeh istovremeni da razumeš
Kažem
crnilo je svako za neko vreme
mrak kao testo gust
nije mi gušt
Kažem
nastavi put ka svojoj rupi
tamo te čeka mrak i očaj ljuti
a mene pusti
mrak će razgnuti ovi prsti
pesmom ću zoru izazvati
zora će nova sunce da vrati
lišće će sa mnom zapevati
kiša će tugu svu sprati
i ja ću zaigrati
bolesnog prigrliti
Kažem
u meni tog straha nema
koji bi životu bio zamena.
Svetlana Tadić
Браво, Светлана!


Hvala lepo.