NADA, LJUBAV i VERA
Cini se ponekad da previse nade,
I previse maste bude moja cula!
Cini se ponekad da sam vragolanka,
sto joj korak igra, sto trci ko srna!
Celi zivot donosi trenutke i
prolaze kraj nas razni karnevali,
al ponos nam neda, il nema sujeta,
da priznamo da smo cesto sami, sami…
A nje se bojimo, samoce iz magle,
sto vreba potajno svaku nasu misao!
Vitezovi mi smo sto u borbi sa sobom,
sedamo u kola i jurimo ludo,
smisljamo razloge da ruku pod ruku,
uz veselu muziku i sa strascu vrelom,
igramo na podijumu neku tajnu igru,
smejemo se, uvijamo telo!
Ali svest nam kaze, dok oci nas prate,
merak nam je samo, samo jedna zelja,
da ljubimo ludo, strasno i zanavek,
da nedamo dusi da je bez strpljenja!
Nama treba casa prepuna vina,
sto ga cine, nada i ljubav i vera!
Sreca to je mudrost sto satkana jeste
Iz cvrstih temelja i upornih htenja!
i svaka ce zora nasa – osvanuti belja!
© Miladinovic Sandra