ПЕСМА НАД ПЕСМАМА
Нисам птица
ни крилати једнорог
а летим
имам крила
и видим те
и видиш ме
и певам ти
и певаш ми
и љубим те
и љубиш ме
____________________________________
(,,Ишчезли цвет”, Бранково коло”,
Сремски Карловци, 2012.)
Добродошли!
ПЕСМА НАД ПЕСМАМА Нисам птица ни крилати једнорог а летим имам крила и видим те и видиш ме и певам ти и певаш ми и љубим те и љубиш ме ____________________________________ (,,Ишчезли цвет”, Бранково коло”, Сремски Карловци, 2012.)
ПЕСМА НАД ПЕСМАМА
Нисам птица
ни крилати једнорог
а летим
имам крила
и видим те
и видиш ме
и певам ти
и певаш ми
и љубим те
и љубиш ме
____________________________________
(,,Ишчезли цвет”, Бранково коло”,
Сремски Карловци, 2012.)
Борислава Дворанац Ш А П А Т Цветом љубим несигурно пиле велико дете топим се у музици гласа ноћима данима плешем _________________________________ (,,Ишчезли цвет”, Бранково коло, Сремски Карловци, 2012.)
Борислава Дворанац
Ш А П А Т
Цветом
љубим
несигурно пиле
велико дете
топим се
у музици гласа
ноћима
данима
плешем
_________________________________
(,,Ишчезли цвет”, Бранково коло,
Сремски Карловци, 2012.)

Ne pamtim ljude ni događaje najslabije one što su mi pružali ruke i odigravali se najinspirativnije Suši se trava i lišće vene a ja još ne vidim ništa osim što nazirem da- kopriva peče i ukazuje na… bila si ostala tama-nad -tamama ni sebe nisi upamtila da da iz glupog poverenja u šta? kog? Tog??? … Настави са читањем “NE PAMTIM … NE…— Marina Adamović”
Ne pamtim ljude
ni događaje
najslabije one
što su mi pružali ruke i
odigravali se najinspirativnije
Suši se trava
i lišće vene
a
ja
još ne vidim ništa
osim što
nazirem da-
kopriva
peče
i ukazuje
na…
bila si
ostala
tama-nad
-tamama
ni sebe nisi upamtila
da
da
iz glupog
poverenja
u šta? kog? Tog???
oh…
nečega se sećaš…žao mi je
..žao
bu-da-la-naj-mrač-ni-ja
ja
kamin(n)gs
Živela je u gradu koji nije pamtio ljude, u ulici koja je skrivala rastanke. Živela je sama, sa bolnom željom u grudima i pod molitvama rodnog kraja, koji je uvek isticala pred tuđim svetom. Ovde je niko nije poznavao, sasvim dovoljno da bude nešto drugo igrala se sa tuđim ubeđenjima previše mlada da bi … Настави са читањем “Susret- Aleksandar Jakšić”
Živela je u gradu koji nije pamtio ljude,
u ulici koja je skrivala rastanke.
Živela je sama,
sa bolnom željom u grudima
i pod molitvama rodnog kraja,
koji je uvek isticala pred tuđim svetom.
Ovde je niko nije poznavao,
sasvim dovoljno da bude nešto drugo
igrala se sa tuđim ubeđenjima
previše mlada da bi imala svoja.
Laskala je samoj sebi da nije samo jedna od mnogih
da svo to davanje je premala cena
za sjaj, raskoš…
pokorna većoj ideji, koja je izabrala baš nju.
Živela je sama.
Okovana mislima o slobodi,
u gradu koji nije pamtio ljude
gde zadnja uspomena,
uvek ima ritam njenih koraka
i sa strepnjom od rastanka.
Mače na putu i auta i ljudi samo tu nešto nedostaje kunem se baš toga NEMA nema n e…. skrećem pogled na drugu stranu ni to ne pomaže nema ga ali – de te ta po put ma če ta-toga- d a život je prah zrno dah dva su se zrna dahom rasula u prah … Настави са читањем “BOL BOL BOL — Marina Adamović”
Мјери трен у коме крошња жели да буде Тек зелена свјетлост што жилама коријењем Листом и груменом земље помно премјерава људе Кад усамљен на врху свог клатна Самог себе мисли у потоње сате К’о сликар у празном остављен без платна Слика сопствену дјецу њихове црне кости Да у вјечност с врха ријечи викне „Опрости! “ … Настави са читањем “Хронос биљојед”
Мјери трен у коме крошња жели да буде
Тек зелена свјетлост што жилама коријењем
Листом и груменом земље помно премјерава људе
Кад усамљен на врху свог клатна
Самог себе мисли у потоње сате
К’о сликар у празном остављен без платна
Слика сопствену дјецу њихове црне кости
Да у вјечност с врха ријечи викне „Опрости! “
(Dušama je smrt da postanu voda, a vodi smrt da postanu zemlja.Pa ipak, od zemlje postaje voda, a od vode duša) Ljudski sati kaplju kao kišne kapi Po krovovima misli kao kišne misli Ljudski sati misle zidovima misli Kišom zid kad slikaju ljudske misli slivaju Zamah prvi drugi sveg plivanja ljudskog Površinom neba u oblake … Настави са читањем “Heraklit Fr.36”
Ljudski sati kaplju kao kišne kapi
Po krovovima misli kao kišne misli
Ljudski sati misle zidovima misli
Kišom zid kad slikaju ljudske misli slivaju
Zamah prvi drugi sveg plivanja ljudskog
Površinom neba u oblake prolazne
Ljudske misli broje ljudski sati kaplju
Upiće ih zemlja krst drvo da zaliju
Upiće ih korjen krošnje da se otvore
Krošnje glave iznad zemlje ka oblaku sata
Puzavice ruke uz zid pa do krova
Ljudske misli ljudskih kiša
Podno neba ispariće
Duše vlažne bremenite
Podno kiša potonuće
Usred kapi podno sebe
Ljudska duša ostariće
Peko Laličić MOJ AFORIZAM BRDA I DOLINE MOGU OBEĆAVATI SAMO ONI KOJIMA SU OBEĆANA.
Peko Laličić
MOJ AFORIZAM
BRDA I DOLINE MOGU OBEĆAVATI SAMO ONI
KOJIMA SU OBEĆANA.
Борислава Дворанац САЊИВИ ВЕТАР Појем ока ветру дајем дах косом га прекривам испуњавам сне длан длану шапуће да чекам да сниваш да снивам дођи цветом заплеши ________________________________ (Ишчезли цвет”, Бранково коло, Сремски Карловци, 2012.)
Борислава Дворанац
САЊИВИ ВЕТАР
Појем ока
ветру дајем
дах
косом га
прекривам
испуњавам сне
длан длану
шапуће
да чекам
да сниваш
да снивам
дођи
цветом
заплеши
________________________________
(Ишчезли цвет”, Бранково коло,
Сремски Карловци, 2012.)

Pesniče moj dragi, opčinjavaš me.. znaš? Šta sam postigla u životu? Šta? Rodila se, umirala, et cetera, et ce te ra po uobičajenom toku bitisanja.. ali sada sam konačno shvatila ništa se na dâ ob-jas-ni-ti ništa sem slabog drhtanja tla pod kojim smo ja i ti? ili…. ili ne mogu nam opisati … ali i … Настави са читањем “LEPOTA NERAZUMEVANJA — Marina Adamović”
Pesniče moj dragi, opčinjavaš me..
znaš?
Šta sam postigla u životu? Šta?
Rodila se, umirala, et cetera, et ce
te
ra
po uobičajenom toku bitisanja..
ali
sada sam konačno shvatila
ništa se na dâ ob-jas-ni-ti
ništa
sem slabog drhtanja tla
pod kojim smo
ja
i
ti?
ili….
ili
ne mogu nam opisati …
ali i
opčinjenost
drhti!
tajna je tajna nad taj
nama -a reč je grob?
Ne?
kamin(n)gs
