Prosjak-Radenko Nastić

Na pločniku, tu ispred trga Dok svetina neumorno hita Prosjak u riti,sav od kvrga Za koru hleba Psalme čita. A u susedstvu otmene dame U društvu kavaljera Piju prvu jutarnju kafu Skrivene u senku žardinjera.

Na pločniku, tu ispred trga
Dok svetina neumorno hita
Prosjak u riti,sav od kvrga
Za koru hleba Psalme čita.

A u susedstvu otmene dame
U društvu kavaljera
Piju prvu jutarnju kafu
Skrivene u senku žardinjera.

Progon

u karici krletci klepeće korak po hridima hripa plućima dah po gorama razgrće ko jutra gorak pepeo prah u jedan mah   dodolno kiše dišu a sat lelekom ledi pogromno puca prašinom bježi u konjski bat u karici krletci klepeće kuca   kavezom vezuje rasutu kosu Trnovoj Ružici k’o vradžbina dah Feniks svu vatru u … Настави са читањем “Progon”

u karici krletci klepeće korak

po hridima hripa plućima dah

po gorama razgrće ko jutra gorak

pepeo prah u jedan mah

 

dodolno kiše dišu a sat

lelekom ledi pogromno puca

prašinom bježi u konjski bat

u karici krletci klepeće kuca

 

kavezom vezuje rasutu kosu

Trnovoj Ružici k’o vradžbina dah

Feniks svu vatru u pepeo prosu

krilim k’o rukom u jedan mah

 

dodolno kiše dobuju tminom

njih tušta i tma u pećine hrli

s usana riječi zjape tišinom

u mrežama mraka pauk nas grli

Snežana Davidović, * * *

Snežana Davidović (Donji Milanovac – Beograd) * * * Išla sam danas u šetnju kroz sebe. Ništa se novo nije izgradilo. Oronula samo neka sećanja koja bi trebalo osvežiti događajem.

Snežana Davidović
(Donji Milanovac – Beograd)

* * *
Išla sam danas u šetnju kroz sebe.
Ništa se novo nije izgradilo.
Oronula samo neka sećanja
koja bi trebalo osvežiti događajem.

Snežana Davidović

Snežana Davidović, * * *

Snežana DAVIDOVIĆ (Donji Milanovac – Beograd) * * * Sunce je počelo da se krije od nas, cvrčci nas još greju svojom pesmom, a večeri gube neke drage mirise i zamenjuju ih nekim novim, na koje tek treba da se naviknemo.

Snežana DAVIDOVIĆ
(Donji Milanovac – Beograd)

* * *
Sunce je počelo da se krije od nas,
cvrčci nas još greju svojom pesmom,
a večeri gube neke drage mirise
i zamenjuju ih nekim novim,
na koje tek treba da se naviknemo.

Snežana Davidović

****Radenko Nastić

Ćutiš.Osmeh kazuješ Porcelanski dečače A bilo je:čekaj me U snu najtužnije se plače. Stid te veće da pozlatiš Na maskembalu ptica Ćutiš,a sve ide I dan,i noć,i prašina sa lica. Čekaš da vrata se zatvore Porcelanski dečače U hodnicima najlepše se sanja I vetar plače,uvek plače.

Ćutiš.Osmeh kazuješ
Porcelanski dečače
A bilo je:čekaj me
U snu najtužnije se plače.

Stid te veće da pozlatiš
Na maskembalu ptica
Ćutiš,a sve ide
I dan,i noć,i prašina sa lica.

Čekaš da vrata se zatvore
Porcelanski dečače
U hodnicima najlepše se sanja
I vetar plače,uvek plače.

ТРЕН СА ТОБОМ …

ТРЕН СА ТОБОМ … Можда те некад поново сретнем на раскршћу неком нових живота препознаћу те тада драгу и сетну по сећању давном времена прошлих и можда тај трен сусрета новог замени вечност без тебе дату јер није бескрај и време вечно то што тражим и због чега дишем мени само трен тебе треба одсјај … Настави са читањем “ТРЕН СА ТОБОМ …”

ТРЕН СА ТОБОМ …

Можда те некад
поново сретнем
на раскршћу неком
нових живота
препознаћу те тада
драгу и сетну
по сећању давном
времена прошлих
и можда тај трен
сусрета новог
замени вечност
без тебе дату
јер није бескрај
и време вечно
то што тражим
и због чега дишем
мени само
трен тебе треба
одсјај тог ока
плаветног неба
па нек будем онда
мртав и бео
јер за трен с тобом
ја дајем свој живот цео…