Na pločniku, tu ispred trga
Dok svetina neumorno hita
Prosjak u riti,sav od kvrga
Za koru hleba Psalme čita.
A u susedstvu otmene dame
U društvu kavaljera
Piju prvu jutarnju kafu
Skrivene u senku žardinjera.
Добродошли!
Na pločniku, tu ispred trga Dok svetina neumorno hita Prosjak u riti,sav od kvrga Za koru hleba Psalme čita. A u susedstvu otmene dame U društvu kavaljera Piju prvu jutarnju kafu Skrivene u senku žardinjera.
Na pločniku, tu ispred trga
Dok svetina neumorno hita
Prosjak u riti,sav od kvrga
Za koru hleba Psalme čita.
A u susedstvu otmene dame
U društvu kavaljera
Piju prvu jutarnju kafu
Skrivene u senku žardinjera.
u karici krletci klepeće korak po hridima hripa plućima dah po gorama razgrće ko jutra gorak pepeo prah u jedan mah dodolno kiše dišu a sat lelekom ledi pogromno puca prašinom bježi u konjski bat u karici krletci klepeće kuca kavezom vezuje rasutu kosu Trnovoj Ružici k’o vradžbina dah Feniks svu vatru u … Настави са читањем “Progon”
u karici krletci klepeće korak
po hridima hripa plućima dah
po gorama razgrće ko jutra gorak
pepeo prah u jedan mah
dodolno kiše dišu a sat
lelekom ledi pogromno puca
prašinom bježi u konjski bat
u karici krletci klepeće kuca
kavezom vezuje rasutu kosu
Trnovoj Ružici k’o vradžbina dah
Feniks svu vatru u pepeo prosu
krilim k’o rukom u jedan mah
dodolno kiše dobuju tminom
njih tušta i tma u pećine hrli
s usana riječi zjape tišinom
u mrežama mraka pauk nas grli
Snežana Davidović (Donji Milanovac – Beograd) * * * Išla sam danas u šetnju kroz sebe. Ništa se novo nije izgradilo. Oronula samo neka sećanja koja bi trebalo osvežiti događajem.
Snežana DAVIDOVIĆ (Donji Milanovac – Beograd) * * * Sunce je počelo da se krije od nas, cvrčci nas još greju svojom pesmom, a večeri gube neke drage mirise i zamenjuju ih nekim novim, na koje tek treba da se naviknemo.
Ćutiš.Osmeh kazuješ Porcelanski dečače A bilo je:čekaj me U snu najtužnije se plače. Stid te veće da pozlatiš Na maskembalu ptica Ćutiš,a sve ide I dan,i noć,i prašina sa lica. Čekaš da vrata se zatvore Porcelanski dečače U hodnicima najlepše se sanja I vetar plače,uvek plače.
Ćutiš.Osmeh kazuješ
Porcelanski dečače
A bilo je:čekaj me
U snu najtužnije se plače.
Stid te veće da pozlatiš
Na maskembalu ptica
Ćutiš,a sve ide
I dan,i noć,i prašina sa lica.
Čekaš da vrata se zatvore
Porcelanski dečače
U hodnicima najlepše se sanja
I vetar plače,uvek plače.
ТРЕН СА ТОБОМ … Можда те некад поново сретнем на раскршћу неком нових живота препознаћу те тада драгу и сетну по сећању давном времена прошлих и можда тај трен сусрета новог замени вечност без тебе дату јер није бескрај и време вечно то што тражим и због чега дишем мени само трен тебе треба одсјај … Настави са читањем “ТРЕН СА ТОБОМ …”
ТРЕН СА ТОБОМ …
Можда те некад
поново сретнем
на раскршћу неком
нових живота
препознаћу те тада
драгу и сетну
по сећању давном
времена прошлих
и можда тај трен
сусрета новог
замени вечност
без тебе дату
јер није бескрај
и време вечно
то што тражим
и због чега дишем
мени само
трен тебе треба
одсјај тог ока
плаветног неба
па нек будем онда
мртав и бео
јер за трен с тобом
ја дајем свој живот цео…