NE VOLIM TE – Milovan Petrovi (pesma za komponovanje – pevanje)

Na volim te i ne želim više lažem sebe to već znaš i sama sve lepo je nestalo zauvek samo priče ostaše za nama. Ne volim te ponavljam u sebi a sanjam te opet svakog dana lažem druge al’ ne mogu sebe naša priča nije ispričana. Ne želim te, kako gordo zvuči još u srcu … Настави са читањем “NE VOLIM TE – Milovan Petrovi (pesma za komponovanje – pevanje)”

Na volim te
i ne želim više
lažem sebe to već znaš i sama
sve lepo je nestalo zauvek
samo priče ostaše za nama.

Ne volim te
ponavljam u sebi
a sanjam te opet svakog dana
lažem druge
al’ ne mogu sebe
naša priča nije ispričana.

Ne želim te,
kako gordo zvuči
još u srcu mome živi nada
da ću opet biti senka tvoja,
pratiti te ulicama grada.

Ne volim te,
kažem samom sebi
ali srce tuguje i pati
ne volim te,
kako eho boli
kad se negde iz daljine vrati

Milovan Petrović

(pesma za komponovanje – pevanje)
Zainteresovani za otkup autorskih prava, mogu me kontaktirati na:
milovpetrovic@gmail.com

Smrt

Onda kad se ratovi zavrse svi Pa cak i istok bude miran Jedino sta izbice to je mir Tad novac ne ce biti bitan Onda kad kucne sudnji cas Kad jahaci krenu u kas Jedan drugom covek je spas Drugciji od Boga i od Djavola Jos uvek jedan sam od tih Prevaricu smrt Izgovoricu stih … Настави са читањем “Smrt”

Onda kad se ratovi zavrse svi
Pa cak i istok bude miran
Jedino sta izbice to je mir
Tad novac ne ce biti bitan

Onda kad kucne sudnji cas
Kad jahaci krenu u kas
Jedan drugom covek je spas
Drugciji od Boga i od Djavola

Jos uvek jedan sam od tih
Prevaricu smrt
Izgovoricu stih
Zakljucacu je u vrt

Mozda je zvezda zivote takve dala
Jos sam prasina koja nije pala
Ne plasim se, ne strepim zbog tala
Izmedju raja i pakla

Verujem ne ce ostati sve u masti
Sve sto ne treba zivotu
Treba ce Edenskoj basti
A, mi cemo doziveti stotu,
I jos po koji vek

Jos uvek jedan sam od tih
Prevaricu smrt
Izgovoricu stih
Zakljucacu je u vrt

GETO (EPISTOLA 7.) – Nena Miljanović

  Ne čitam više prošle pesme o tebi A progoni me svaka napisana Iako ne otvaram svoje prašnjave knjige u kojima su Kad je svaki stih upisan u ovojnicu duše Kao u lanene trake u koje se umotavaju mumije Ti moji izvikani stihovi stigmatizovane ljubavi Svedoci su čiji se iskazi ne mogu prepraviti na “poštene” … Настави са читањем “GETO (EPISTOLA 7.) – Nena Miljanović”

 

Ne čitam više prošle pesme o tebi
A progoni me svaka napisana
Iako ne otvaram svoje prašnjave knjige u kojima su
Kad je svaki stih upisan u ovojnicu duše
Kao u lanene trake u koje se umotavaju mumije

Ti moji izvikani stihovi stigmatizovane ljubavi
Svedoci su čiji se iskazi ne mogu prepraviti na “poštene”
Stisnuti među korice kao bludnice među žice u getu
Izopštenu iz tvoje ljubavi
Osuđuju me na oslobađanje od poezije
I na zabranu pisanja na teme o tebi

Te epistole
Nagovaraju me da ih spalim u svojim knjigama
I uveravaju
Da ću te se samo tako osloboditi sasvim
Ako pepelom pesama zatrpam matericu koja ih je rađala
Moje izjalovljeno srce
U čijim komorama te čuvam i pulsiraš
Upisan u ovih stihovanih poslanica bol
Koji me nadživeo

Sudbina

Ide uz vreme ruku pod ruku Covek je ne razume kao ni zivot Pa mu je odgvor za svu muku Stala u rec koja sakriva bruku Star i mlad na dlanu je ima Al’nikad ne ce reci sve Zadire u oko bas svima Cesto ima ostrice dve Tiha na prepad se javi Kad prodje shvatis … Настави са читањем “Sudbina”

Ide uz vreme ruku pod ruku
Covek je ne razume kao ni zivot
Pa mu je odgvor za svu muku
Stala u rec koja sakriva bruku

Star i mlad na dlanu je ima
Al’nikad ne ce reci sve
Zadire u oko bas svima
Cesto ima ostrice dve

Tiha na prepad se javi
Kad prodje shvatis lopovluk je pravi
Ne znas da li je covecija kazna il’ greh
Cini mi se kad je spomenu da prasne u smeh

Od pocetka postoji kao i greh
I gresnici sto gledase u nebo
Tad je cak i Adam Evi reko
Mozda da okrivim sudbinu sam trebo

LEDI PEVA BLUZ – Nena Miljanović

  Volela sam te toliko Da je to bilo neprimereno ( u mojim godinama je za osudu toliko se zaboraviti) Mnogo je snage trebalo Da ti ime ne pevam glasno Dok damski otmeno koračam ulicom A u sebi stepujem razuzdan bluz U ritmu slogova tvoga imena Potpuno pometena poznom ljubavlju U vlasti strasti Kao Ledi … Настави са читањем “LEDI PEVA BLUZ – Nena Miljanović”

 

Volela sam te toliko
Da je to bilo neprimereno
( u mojim godinama je za osudu
toliko se zaboraviti)
Mnogo je snage trebalo
Da ti ime ne pevam glasno
Dok damski otmeno koračam ulicom
A u sebi stepujem razuzdan bluz
U ritmu slogova tvoga imena

Potpuno pometena poznom ljubavlju
U vlasti strasti
Kao Ledi Godiva gola pred tobom
Raspusna kao mlada Ciganka bez mere
Sa skarednostima na usnama
I đavolskom vatrom u telu
Aristokratski hladna pred drugima
Skrivala sam se malograđanskim manirima

I sada se krijem
Dok finim rečima pišem podobnu liriku
O gresima i kajanjima
A iza stisnutih zuba
Urlam ti ime na sav glas
Promuklo kao poslednja uličarka
Preklinjem te i proklinjem
Daleko od odmerenosti udate dame u godinama
Vučem se za tobom i posrćem
U ritmu strašnog ljubavničkog jauka
Koji samo ja čujem

Промоција књиге ЈА – Светлане Ђурђевић Ђурђе

Pročitajte kakva je bila promocija У Крушевачком позоришту 28. маја 2018. године одржаће се промоција књиге поезије “ЈА” – Светлане Ђурђевић Ђурђе коју је објавило Удружење песника Србије – ПоезијаСРБ. У промоцију учествују: аутор књиге Светлана Ђурђевић Ђурђа, женски певачки ансамбл “Бисер”, рок група “Трећа смена” – фронтмен Иван Пелајић, Слободанка Миладиновић, Горана Младеновић, Весна … Настави са читањем “Промоција књиге ЈА – Светлане Ђурђевић Ђурђе”

Pročitajte kakva je bila promocija


У Крушевачком позоришту 28. маја 2018. године одржаће се промоција књиге поезије “ЈА” – Светлане Ђурђевић Ђурђе коју је објавило Удружење песника Србије – ПоезијаСРБ. У промоцију учествују: аутор књиге Светлана Ђурђевић Ђурђа, женски певачки ансамбл “Бисер”, рок група “Трећа смена” – фронтмен Иван Пелајић, Слободанка Миладиновић, Горана Младеновић, Весна Видојевић, Јелена Ђорђевић, Латинка Ђорђевић, Сања Р. Петровић, Вида Ненадић, Невена Татић Карајовић, Јелена Ћирић, Милован Петровић, Зоран Јовановић, Борисав Бора Благојевић, Бранислав Недић, Љубодраг Обрадовић и Јованка Андрић, водитељ.

ЈА

У сиво свитање мрзим себе.
Двоумим се, ломим, кидам душу
и вапим за далеким, чврстим
и сигурним дланом безбрижности.

У том утрнулом часу бесне борбе
благословеног мрака и раздевиченог дана,
олуја бола струји и пустоши ме
и боли, како само сурово боли!

И боли, и носи, и губим,
губим највреднији део себе,
а подмукло кукавичко свитање
цери ми се у лице и
све више разголићује.

И осећам како ме бесна олуја бола
истискује из мирног мора спокоја
и одваја од усидреног брода
равнотеже и варљиве,
као кула у песку, изграђене среће.

У сиво свитање стојимо, голе,
једна наспрам друге –
истина и ја.

 

ЕПИЛОГ

Ето, то сам Ја.
Ја сва, па Ја, и сва Ја,
па опет Ја.
Негде, као кроз маглу,
подсвешћу ми промичеш.
Нестваран си, непостојан.
Стално узмичеш
додиру и преламаш
се и имагинарној, нашој…
Ипак, хвала ти.
Хвала што си, макар и тако,
био са мном;
што си ми помогао да нађем
себе… у том нестварном и
непостојаном делу… тебе.

© Светлана Ђурђевић

 

 

BOSI – Dejan Ivanović

  Hodali smo nekad bosi, poljem kroz poleglu travu; Gazili uskovitlanu, mokru, još uspavanu sobu. Trava je na radosnom suncu blistala, a jutarnja rosa prskala sa listova … Zlatno sunce sjajno li si ! Budiš nas naivno u svitanja; Kroz prozore u još prohladnoj zori izviruju, grane tek olistalih mladih višanja; *** Zašto više ne … Настави са читањем “BOSI – Dejan Ivanović”

 

Hodali smo nekad bosi, poljem kroz poleglu travu;
Gazili uskovitlanu, mokru, još uspavanu sobu.
Trava je na radosnom suncu blistala,
a jutarnja rosa prskala sa listova …

Zlatno sunce sjajno li si !
Budiš nas naivno u svitanja;
Kroz prozore u još prohladnoj zori izviruju,
grane tek olistalih mladih višanja;

***

Zašto više ne pamtimo proleća ?
Leta, ni jeseni ..?
Osećamo samo zimu na domaku.
Kad bregovi ostaju goli i pusti
a jeza počinje da se uvlači u kosti …

Prolaznost života i uspomene blede;
U čemu nestaju njegovi tragovi?

Na višnjama su polomljene grane,
povijene, ledom okovane
a tako je volela da ih jede.

Ni onom stazom kroz travu odavno,
niko ne prolazi posle mene.
Sklonile pogled u stranu,
sakrile glavu, topole i breze,
dok liju teške suze.
Stadoše da odjekuju planine …

UTOPIJA – Nena Miljanović

Tada Bila sam vernik i pesnikinja I verovala u pesničku utopiju Da sunce nije helijumska lopta Nego vruć zlatnik Ukovan u čelo Boga i u moje sopstveno Iza kog su se rojile tople verujuće misli Da postoji Bog koji mi daje život I da si to ti Verovala sam i da leptiri nisu insekti Već … Настави са читањем “UTOPIJA – Nena Miljanović”

Tada
Bila sam vernik i pesnikinja
I verovala u pesničku utopiju
Da sunce nije helijumska lopta
Nego vruć zlatnik
Ukovan u čelo Boga i u moje sopstveno
Iza kog su se rojile tople verujuće misli
Da postoji Bog koji mi daje život
I da si to ti

Verovala sam i da leptiri nisu insekti
Već leteći cvetovi Ljubavi izlegli u duši
I pušteni niz vetar lepršavih reči
U mojim mladim pesmama o tebi
Iz Početnog Vremena rađanje tebe u meni
I mene u pesništvu

Sada sam ateista bez ičega
Šuplja kao gasno jezgro Sunca
Kotrljam se kroz Prazninu Vremena
Besmislena kao zaboravljena božanstva
Koja su smenili novi bogovi

Napuštenu od tebe
Napustila me je vera
U leptire i moje ostarele stihove
I nepodnošljivo mi je u ovom bezverju
U kom me ni jedna utopija ljubavi ne laže
Da postoje besmrtnost i Bog
I da si to ti

Moj pali Bože
Ne mogu da verujem u tebe više
Jer uzeo si život koji si dao
I meni i mojim pesmama…

Majska etida

Sićušne kapljice na staklu oblak plav i zelen propinje se majski dan kao u gori mlad jelen Crvenokosi univerzum sija pulsira sav rascvjetava se ljubav… Vedrina plava probija razgoni paperje sivo životna radost klija nebo je živo živo… Nešto ispisuje u zraku vitičasta mladica loze tu je i gorući cvijet nara… boje oblici oblaci… Zraci … Настави са читањем “Majska etida”

Sićušne kapljice na staklu
oblak plav i zelen
propinje se majski dan
kao u gori
mlad jelen

Crvenokosi
univerzum sija
pulsira sav
rascvjetava se
ljubav…

Vedrina plava probija
razgoni paperje sivo
životna radost klija
nebo je živo
živo…

Nešto ispisuje u zraku
vitičasta
mladica loze
tu je i gorući cvijet nara…
boje oblici
oblaci…
Zraci muzike što proljeće je stvara
Ljubav je u etru
Mirisu vesne, mirisu mora…
mislima
snovima
vjetru…

To univerzum sija…
pulsira sav
rascvjetava
ljubav!

MIMIKRIJA – Nena Miljanović

Ne možeš biti drugo nego što jesi Pribegavam mimikriji Biću ja ono što nisam Lakše ću podneti prezir prema sebi Nego istinu o tebi Duši je potrebna velika laž Gde nema tvoje velike ljubavi   Pod prisilom slabosti Uvodim sebi policijski čas Ne javljam se dok me ne pozoveš Na tebi je i vreme i … Настави са читањем “MIMIKRIJA – Nena Miljanović”

Ne možeš biti drugo nego što jesi
Pribegavam mimikriji
Biću ja ono što nisam
Lakše ću podneti prezir prema sebi
Nego istinu o tebi
Duši je potrebna velika laž
Gde nema tvoje velike ljubavi

 

Pod prisilom slabosti
Uvodim sebi policijski čas
Ne javljam se dok me ne pozoveš
Na tebi je i vreme i nevreme za ljubav
U puževoj ljusci preljube
U kojoj čamim sluzava
I čekam tvoj poziv da ispuzim

 

Mizerna
Mrzim sebe više nego što volim tebe
Ovo je protiv moje prirode
Ovo što radim je i protiv ljubavi
Ljubav je plemenita
Ne unižava
Ne gazi se po dostojanstvu u njeno ime
Ostavi me
Neka sam bar Čovek sebi
Kad nisam Žena tebi

 

Patiću bez tebe
Patim bez sebe
I s tobom i bez tebe isto je
Ne mogu više
Idi