BALADA O PROLAZNOSTI – Jelena Đurašković

Kakav je to tužni cvet, uvenjulih ružnih lati? Ne sme on u mojoj vazi ni čas dulje stati. Dignem ga iz vaze, što me prazna seti: “Ruža jedna crvena u njoj treba biti.” Pa ja sam je ubrala i u vazu stavila. Gde je ruža nestala? Zašto mi se sakrila? “Ne traži je više; uzalud … Настави са читањем “BALADA O PROLAZNOSTI – Jelena Đurašković”

Kakav je to tužni cvet,
uvenjulih ružnih lati?
Ne sme on u mojoj vazi
ni čas dulje stati.

Dignem ga iz vaze,
što me prazna seti:
“Ruža jedna crvena
u njoj treba biti.”

Pa ja sam je ubrala
i u vazu stavila.
Gde je ruža nestala?
Zašto mi se sakrila?

“Ne traži je više;
uzalud je sve.
Tvoja lepa ruža
sada umire.”

Čuh te reči strašne
i bol me obuze,
a obrazom tužnim
suze kliznuše.

“Ne traži je više”,
reče ružni cvet.
“Bijah lepa ruža,
a sad ću umret”

КАКО – Андреја Ђ. Врањеш

КАКО песнику Тодору Тоши Бјелкићу Како препливати реку без обала, падати не устајати, може ли бити птица без гнезда, јунак да није Војвода Пријезда? Без дитирамба песник,зар има, звати се планином, не бити ни брег, облак без неба како да плови, како ирвас да не воли снег? Како бити ватра без дима, све ово тананије … Настави са читањем “КАКО – Андреја Ђ. Врањеш”

КАКО

песнику Тодору Тоши Бјелкићу

Како препливати реку без обала,
падати не устајати,
може ли бити птица без гнезда,
јунак да није Војвода Пријезда?

Без дитирамба песник,зар има,
звати се планином, не бити ни брег,
облак без неба како да плови,
како ирвас да не воли снег?

Како бити ватра без дима,
све ово тананије
и лепше много,
мој друг песник у себи има.

Андреја Ђ.Врањеш

PESMA JE MOJA-Jelena Đurašković

Ponekad istina, a ponekad sanja, pesma je moja, bila veća il’ manja. Pišem o ljubavi, životu i sreći… Svaku svoju tajnu pesmi mogu reći. Moja pesma peva o buđenju dana, o lišću što u jesen, požutelo, pada s grana. U pesmu ja pretvaram sunce i oblake, godišnja doba, lepote svake. vrbu što se tužno nad … Настави са читањем “PESMA JE MOJA-Jelena Đurašković”

Ponekad istina,
a ponekad sanja,
pesma je moja,
bila veća il’ manja.

Pišem o ljubavi,
životu i sreći…
Svaku svoju tajnu
pesmi mogu reći.

Moja pesma peva
o buđenju dana,
o lišću što u jesen,
požutelo, pada s grana.

U pesmu ja pretvaram
sunce i oblake,
godišnja doba,
lepote svake.
vrbu što se tužno
nad rekom svila,
kišu što je dugo
krupne kapi lila…

Pesma je moja
i suza pokoja,
što katkad kane
i rastuži mi dane.

A onda opet napišem drugu,
u kojoj radost zameni tugu.

Sve što može pesma biti
to se ne da nabrojiti.

NE,NE GOVORI VIŠE – Jelena Đurašković

Ne,ne govori više, jer u ljubavi se ćuti. Ne,ne govori više i ne traži da govorim. U ljubavi govore pogledi. Ne pitaj me dal’ te volim, već pogledaj moje oči i njihov pogled reći će ti sve. Ne,ne govori više i pusti da i ja gledam tvoje oči, u pogledu tvom istinu da tražim. Ne,ne … Настави са читањем “NE,NE GOVORI VIŠE – Jelena Đurašković”

Ne,ne govori više,
jer u ljubavi se ćuti.

Ne,ne govori više
i ne traži da govorim.
U ljubavi govore pogledi.

Ne pitaj me dal’ te volim,
već pogledaj moje oči
i njihov pogled reći će ti sve.

Ne,ne govori više
i pusti da i ja gledam tvoje oči,
u pogledu tvom istinu da tražim.

Ne,ne govori više,
jer reči katkad lažu.
U ljubavi se ćuti,
a pogledi sve kažu.

Voleo sam je

Bila je kao san A i ja sam je sanjao stalno Sanjao sam oči njene, kosu, njen glas Sanjao sam njen osmeh noćima Sanjao sam njeno telo Sanjao sam njen hod Bila je tako divna Duga crna kosa do ramena Dva crna oka ko dva bisera Imala je osmeh san snova Voleo sam njen osmeh … Настави са читањем “Voleo sam je”

Bila je kao san
A i ja sam je sanjao stalno
Sanjao sam oči njene, kosu, njen glas
Sanjao sam njen osmeh noćima
Sanjao sam njeno telo
Sanjao sam njen hod
Bila je tako divna
Duga crna kosa do ramena
Dva crna oka ko dva bisera
Imala je osmeh san snova
Voleo sam njen osmeh
Voleo sam kad se smeje
Voleo sam njen glas
Voleo sam sam njen hod
Hodala je brzo kao gazela
I spretno kao srna
Voleo sam njene bele ruke
Njene nežne prste
Voleo sam da gledam kako s njima
Sklanja kosu sa čela
Sve na njoj sam voleo
Voleo sam kad je srećna
Voleo sam kad je ljuta
Bila je tako slatka kad se ljuti
I kad naprći svoj nosić
Imala je nežan glas, sladak i mio
Uživao sam slušajući kad priča
Svadjali smo se ko je bolji pevač
Ona je tvrdila Aca Lukas
A ja Maja Nikolić
Ona je navijala za Partizan
A ja voleo Zvezdu
Davila me Partizanovim šalom
A ja nju ogrtao crvenobelim
Smejala se mojim šalama
A voleo sam da je zadirkujem
I voleo sam sve na njoj…

Još uvek nosi crno beli šal
I još uvek sluša Acu Lukasa
I ja ga slušam samo zbog nje
Još uvek ima predivne crne oči
I još uvek neodoljivo pomera kosu sa čela
To sam najviše voleo kod nje…

Al dugo je nisam video već
Znam da se udala
I da ima prelepu ćerkicu
Kažu isto tako lepu kao ona.

Nadam se da je
SREĆNA…
VOLEO SAM JE

Šta je to sreća

Pitam vas šta je to sreća Da li neko zna to da mi kaže Pitam se i sam šta je to sreća Zašto je ljudi stalno traže. Što je sreća svakom važna Šta to u njoj ima Zašto roditelji žele deci sreću Ili prijatelji prijateljima. Neki kažu da sreća može da se kupi A neki … Настави са читањем “Šta je to sreća”

Pitam vas šta je to sreća
Da li neko zna to da mi kaže
Pitam se i sam šta je to sreća
Zašto je ljudi stalno traže.

Što je sreća svakom važna
Šta to u njoj ima
Zašto roditelji žele deci sreću
Ili prijatelji prijateljima.

Neki kažu da sreća može da se kupi
A neki javno kažu ne
Reci mi šta je to sreća
Želim da znam o sreći sve.

Želim da znam kako je nastala
Da li su je ljudi stvorili
Zašto svako želi da je srećan
Zašto sreću žele svi.

Želim da znam sve o sreći
Recite mi šta je to sreća
Hocu da znam sve o njoj
I zašto je sreća sreći najveća.

Sećam se tog poljupca – Milutin Pločić

Padale su blage kiše I bio je školski raspust Nežno si me zagrlila oko vrata I poljbila me zadnji put. Tog poljupca se i danas sećam Jer više me ljubila nisi Suznih očiju si se okrenula I zauvek negde otišla si. Otišla si iz mog života Negde daleko, ne znam gde, Danima sam plakao, godinama … Настави са читањем “Sećam se tog poljupca – Milutin Pločić”

Padale su blage kiše
I bio je školski raspust
Nežno si me zagrlila oko vrata
I poljbila me zadnji put.

Tog poljupca se i danas sećam
Jer više me ljubila nisi
Suznih očiju si se okrenula
I zauvek negde otišla si.

Otišla si iz mog života
Negde daleko, ne znam gde,
Danima sam plakao, godinama tugovao
I nikad nisam preboleo te.

Suze mi i danas kvase lice
Kad se setim tog poljupca
Od tog rastanka našeg
Nikad se nisam oporavio ja.

Rekla si mi da na rastanku nećeš plakati
I svoje si obećanje održala
Ali znam da si kasnije
I ti kao kiša plakala.

A, ja, plačem još uvek
I za tobom me srce boli
Jer, kao što smo sr voleli mi
Niko nikad neće da voli.

(C) Milutin Pločić

Промоција романа “НАЈЛЕПШЕ МЕСТО НА СВЕТУ” Данијеле Булатовић

Традиционална ПЕСНИЧКА СУСРЕТАЊА ПоезијаСРБ у Крушевачком позоришту одржана су у четвртак 22. новембра 2018. године. У оквиру овог већ традиционалног програма представљен је роман Данијеле Булатовић НАЈЛЕПШЕ МЕСТО НА СВЕТУ у издању Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ са седиштем у Крушевцу. Било је то још једно изузетно вече уз одличну прозу, добру поезију и пажљиво … Настави са читањем “Промоција романа “НАЈЛЕПШЕ МЕСТО НА СВЕТУ” Данијеле Булатовић”

Традиционална ПЕСНИЧКА СУСРЕТАЊА ПоезијаСРБ у Крушевачком позоришту одржана су у четвртак 22. новембра 2018. године. У оквиру овог већ традиционалног програма представљен је роман Данијеле Булатовић НАЈЛЕПШЕ МЕСТО НА СВЕТУ у издању Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ са седиштем у Крушевцу. Било је то још једно изузетно вече уз одличну прозу, добру поезију и пажљиво одабрану музику… Програм је уредио и водио Саша Милитећ – члан управног одбора Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ. О књизи је говорио Љубодраг Обрадовић, а изводе из рецензије Милене Радисављевић прочитала је Светлана Ђурђевић. Изводе из романа читала је Марија Милорадовић, док се за праву музику постарао Бојан Вукосављевић… Слике са промоције урадио је Живојин Манојловић, видео снимак Славиша Паунковић, а аудио запис Љубодраг Обрадовић. Ово је права прилика да у овој одличној промоцији и сами уживате иако нисте били на промоцији…


Књига НАЈЛЕПШЕ МЕСТО НА СВЕТУ Данијеле Булатовић


Данијела Булатовић


Саша Милетић


Љубодраг Обрадовић и Светлана Ђурђевић


Марија Милорадовић


Бојан Вукосављевић

ИЗВОД ИЗ РОМАНА

Била је Лазарева субота, која се прославља недељу дана пре Васкрса. Пошто су запалили свеће и поседели у порти испред цркве, кренули су назад према селу. Душу сваког од њих обузимала је нека свечана тишина, мир и спокојство. Ишли су лагано, посматрајући околину и удисали мирис првих прoлeћних цветова, помешан са чистим планинским ваздухом. Анђела је посматрала лет једног шареног лептира са цвета на цвет и дивила се његовој лепоти. Чудила се како једно тако мало и крхко биће може учинити природу тако посебном, лепом и нестварном. Гледала је савршенство боја и његових шара на крилима, дивећи се уметности мајке. Овде је све тако лепо, па, иако је овде одрасла, увек се оном детињом наивношћу чудила свету око себе, уживала у свакој смени годишњих доба. Гледала је младе зелене листове како се развијају на дрвећу, окрећући се према сунцу и желећи да упију његове зраке и наглас рекла: “Како се увек дивим овим младим пупољцима живота када се рађају у прoлeће, а некако сам увек тужна у јесен, када видим како се откидају од дрвета живота, и падају по земљи, на свој вечни починак”.
Настави са читањем “Промоција романа “НАЈЛЕПШЕ МЕСТО НА СВЕТУ” Данијеле Булатовић”

SLATKO JE KRATKO – Jelena Đurašković

Kad sam se prvi put zaljubila, bila sam tako mlada i u srcu gajila mnogo lažnih nada. Da će ljubav vječna biti, tad sam znala pomisliti. Cijeli svijet sam voljela, o ljubavi pisala, na njega sam mislila u besanim noćima i bila sam presrećna. Ljepotu života tek tad sam spoznala i u srcu svome živjeti … Настави са читањем “SLATKO JE KRATKO – Jelena Đurašković”

Kad sam se prvi put zaljubila,
bila sam tako mlada
i u srcu gajila mnogo lažnih nada.
Da će ljubav vječna biti,
tad sam znala pomisliti.
Cijeli svijet sam voljela,
o ljubavi pisala,
na njega sam mislila
u besanim noćima
i bila sam presrećna.
Ljepotu života tek tad sam spoznala
i u srcu svome živjeti željela.
Sve je bilo bijelo,
svudje samo smijeh,
sve je tada pjevalo,
tuga biješe grijeh.
Al’ kolo se okreće,
na žalost je tako
i plamen sreće ugasi se lako.
Sreća posta bol i tuga
kad ljubav mi uze druga
i tad shvatih da sve slatko
u životu traje kratko.

Želim jednu devojku da imam

Želim jednu devojku da imam U snovima stalno da je snivam Cveće da joj nosim Zumbule i lale Da joj pevam pesme Velike i male. Želim da moja devojka ima crnu kosu Kovrdžavu i dugu Želim da bude slatka Da je pojedem u jednom cugu Želim da ima crne oči I usne kao žar Želim … Настави са читањем “Želim jednu devojku da imam”

Želim jednu devojku da imam
U snovima stalno da je snivam
Cveće da joj nosim
Zumbule i lale
Da joj pevam pesme
Velike i male.

Želim da moja devojka ima crnu kosu
Kovrdžavu i dugu
Želim da bude slatka
Da je pojedem u jednom cugu
Želim da ima crne oči
I usne kao žar
Želim da i ja osetim
Tih usana čar.

Želim da je ljubim
Da joj govorim da je volim
I da nikad ne ode od mene
Jer nikad ne bih mogo da je prebolim.