Saša Milivojev – DER JUNGE AUS DEM GELBEN HAUS

www.sasamilivojev.com Saša Milivojev – DER JUNGE AUS DEM GELBEN HAUS   Genre: ROMAN (Bekenntnisse eines Zeugen als akademische Referenz) Urheberrechtlich geschützt Anzahl der Seiten: 286 ISBN: 978-86-914737-0-9 Preis: 500 Dinar + Versandkosten 18+ Wird minderjährigen und seelisch empfindlichen Personen nicht empfohlen…      „DER JUNGE AUS DEM GELBEN HAUS“ ist der schockierendste Roman je in der … Настави са читањем “Saša Milivojev – DER JUNGE AUS DEM GELBEN HAUS”

Saša Milivojev - DER JUNGE AUS DEM GELBEN HAUS
Saša Milivojev - DER JUNGE AUS DEM GELBEN HAUS

www.sasamilivojev.com

Saša Milivojev – DER JUNGE AUS DEM GELBEN HAUS

 

Genre: ROMAN (Bekenntnisse eines Zeugen als akademische Referenz)

Urheberrechtlich geschützt

Anzahl der Seiten: 286

ISBN: 978-86-914737-0-9

Preis: 500 Dinar + Versandkosten

18+ Wird minderjährigen und seelisch empfindlichen Personen nicht empfohlen…

     „DER JUNGE AUS DEM GELBEN HAUS“ ist der schockierendste Roman je in der Welt veröffentlicht, ein autobiographisches Bekenntnis, nach dem die Menschheit nie mehr dieselbe bleiben wird. Vermittelt durch den Autor Saša Milivojev erzählt der Zeugenjunge von den Greueln, die ar als Zwölfjähriger in seinem Land überlebt hat: von dem Gelben Haus und Lagern, von entführten Zivilisten, Trinken deren Bluts und Schmuggeln deren Organe, von Kriegsverbrechen und brutälsten Morden, Vergewaltigung, Leiden, ethnischen Säuberungen, Völkermord, geheimen Gruften…

     Der Roman „Der Junge aus dem gelben Haus“, auf mehreren Erzählebenen aufgebaut, deckt gleichzeitig Unterstellungen in naher und aktueller Geschichte auf, enthüllt politische Fraglichkeiten. Ein Roman über Integrationen, Bewahrung territorialer Integrität und Identität eines souveränen Landes, über Kriminal und Korruption, über die Verfolgung politischer Gegner unter dem Schleier der Demokratie, über terroristische Strategien und der Expansion des politischen Dschihad. Eine Verknüpfung des Epischen, Lyrischen, Erzählerischen, Dramatischen und Journalistischen. Über Bombardements und die Vernichtung des genetischen Kodes. Über Freundesverräte, Lügen, Kriminelle, Sektenmitglieder, falsche Identitäten, psychiatrische Fälle, über Drogensucht, Prostitution, Pädophilie, Nekrophilie, über die tiefsten Abgründe des menschlichen Wesens und vollendete Kunst. Über Hass und Liebe, Überwindung des Zorns, Frieden, Versöhnung, über globale Liebe und Toleranz, erzählt der Held von engelhafter Schönheit und außergewöhnlichem Talent, vielseitiger Ausbildung und atemberaubender Darbietung…

Violeta Ninković

Saša Milivojev – OPERATING ROOM OF THE YELLOW HOUSE

www.sasamilivojev.com Saša Milivojev – THE BOY FROM THE YELLOW HOUSE  Translation from Serbian: Aleksandra Jakšić   OPERATING ROOM OF THE YELLOW HOUSE         Auf jedem Wege, in jeder Form suche ich immer und ewig dasselbe: die Wahrheit.       We went out of the prison. Very fresh evening. Strange air. Painful song of … Настави са читањем “Saša Milivojev – OPERATING ROOM OF THE YELLOW HOUSE”

Saša Milivojev - The Boy from the Yellow House
Saša Milivojev - The Boy from the Yellow House

www.sasamilivojev.com

Saša Milivojev – THE BOY FROM THE YELLOW HOUSE

 Translation from Serbian: Aleksandra Jakšić

 

OPERATING ROOM OF THE YELLOW HOUSE

 

      Auf jedem Wege, in jeder Form suche ich immer und ewig dasselbe: die Wahrheit.

      We went out of the prison. Very fresh evening. Strange air. Painful song of night birds could have been heard. We came into the van parked near dense thicket. I was driven by Baldy, our road was absolutelly unknown… Darkness… Nothing could be seen except of occasionaly placed houses and the Moon, hiden among a number of clouds. The village was sleeping. I felt very badly. Nausea. Slackness. Sweat. Baldy was driving very carefully and didn’t say any word all way long. He stoped the car, turned off the engine, opened the window… He was watching the Yellow House untill some people came out of it.

      „Come on, go out!“ – he waited for me next to the door and grabbed my arm. We came closer to those people. They were whispering something while we were going into the house, known to me because I had already heard a lot of terrible and spooky stories about it in the prison.

      We were walking towards the doors,  whose edges hardly allowed sharp rays of light to penetrate. Smell of chlorine was in the air, very strange smell… smell of hospital, smell of drugs… Suddenly, the door opened and intensive light from the operating room made us blind for a moment. I saw the doctors and a man on the table; they were pulling out something from his body by large and thick syringes. I was little and so scared, didn’t know what was happening around me. I guess, they were extracting the bone marrow because it also can be transplated. I didn’t see the victim’s face. I felt sick. I just saw the victim in position of cat, its knees wereput together and the spine was bent. That is why I suspect they collected the bone marrow. That was being done by the experts.

      „We have to wait them to finish“ said Boldy. He didn’t care I was crying. He could have let me go if he had wanted.

      „I am so scared! I am scared. Are they going to kill me? Please, do not kill me! Don’t, please!“- I was begging in tears.

      „Shut up!“ – I fell silent when he put the gun on my temple; all my body was shaking of fear and iciness. My legs were trembeling. My teeth rattled. We were sitting in one corner, waiting them to finish. The doctors were not dressed in those clasic hospital coats. They only had rubber gloves and rubber aprons, tied around the waist, all in hospital light-green color. I remember the pathos on which I’m still begging in tears, surrounded by scattered syringes and empty bottles, as well as gauzes soacked with blood. The table for operation was very large. On a wooden rack, there was an empty bottle of infusion. I remember a small cabinet in which I saw pans, scalpels, small bottles of injections, package of syringes, infusion or waht ever… The walls were quite old, but whitewashed. That place was old but clear. I would say that all accessories were aseptically. I remember the blades’ glow!

      It was not a luxuriously equipped operating room: there were only the most essential things, instruments and apparatus. The victim, who whose bone marrow had been being extracted was butchered, thrown on the trolley and brought forth from the room. They brought a half-dead man I had seen in the prison cell while going through the hall. He was all yellow, in wounds, like a corpse, halucinating something. Anesthesia was given to him. They were in a hurry, put masks on their faces preparing some containers. They hooked up some apparatus to the victim, I believe it was an apparatus for suction of blood. I started to lose my consciousness and to see them in some fog. Two of them were going into the room..Three of them…

      I saw knives, scalpels, hurry and assault! Baldy took cocaine and started to snuff it. They throwed some nylon over us, I heard clinking of ice while I was vomiting in the corner. I spent much time waiting..and shaking..I saw Nosy while packing some organ. I was exhausted, bathing in cold weat..

      Liver and kidney – several hours, no more than a day can be usable if intended for transplantation. That is some period in which organs are able to keep their functions. They packed the organ into the bag with ice, i remember: in that way the organ can longer stay usable and fresh, yes… Usual transport… Performed in plastic buckets wih ice. That organ must not be in direct contact with ice; some foil must be between i.e. there must be some material without any direct contact with ice, but in the same time material which absorbes temperature of ice: material which cools the organ. After being submerged into ice (not literarly because of that foil I mentioned before), the organ is also resistant to shakings. Avoiding all kinds of shaking is very important condition for escaping deterioration of the organ. Hm… I do not know what effection on that make turbulations in the plane, diluted air pressure and other weather parameters in the heights. I really can’t help you here, but information that organs were being flown by plans I got from the security services; latter, I confirmed that information listening other witnesses. Even I got some orders proving an international transport. I think that optimal temperature for saving organs is 4°C. I really do not have any knowledge about medicine except on dermatovenerology. I have no idea on surgery, just talk what I can remember. Horrible pictures are following me. I have a severe trauma. I was watching them cutting the body with the back-saw. When they wrapped the victim in the sheet, and wrapped like that into a thick nylon, Mustache Man opened the door and whistled. Several young men came and brought out a dismembered corpse. I was so scared that I would be the next on the operating table, but I was in scilence and in terrible fear of Baldy who held the gun pointed in my head.

      Some women came and started to clean the table, to scatter it with some chemicals. One doctor was of the middle height, middle ages  and fat. He had bulged belly, redish in his cheeks, with thick black eyebrows and mustache and with terrible eyes. Other one was taller, thinner, bloodless in his face, with huge red nose. They were speaking with Baldy: those were nurse and other medical stuff. I think in that hell of the house, there were fifty of them who were stealing human organs. I remember one black man and one beardy man, mujahedin. Who knows from which countries they all came there. They were running, going in, going out, altering each other..They made some analysis of blood results..Although I then didn’t know what those words mean, I am sure they mentioned some components of blood such as bilirubin, hemoglobin, transaminase etc..They were making some deal. Man with mustaches approached me and with his fingers pulled down the skin bellow my eye. He was watching my white of the eye: „Verdhez”.

      “You have jaundice, you son of the bitch! I will burn you alive if you have infected me!” screamed Baldy pointing the gun towards me.

      “ No, please, nooo..do not kill me, please!”

      He hit me with his fist in the head, broke my nose, pulled my ears! Nosy grabbed his arm and began to defend me: “Take him to hospital. When he is well, bring him back” – I tried to understand their conversation. We lived together and learnt languages from each other. Since the functions of my organs were quite bad because of acute jaundice and hepatitis, they wanted firstly to heal me and after that to take my organs. Than I left that damned house, with gauze on my nose, taking with me incredible fear of death. After 9 years, I was a bit free of fear, so I started to talk about that. But, it still hurts, very, very much.. They say: time is the great healer. It is not true. Time destroys. I am a ruin now, dusty and buried..

Saša Milivojev – Biographie (Français)

www.sasamilivojev.com     SAŠA MILIVOJEV, l’écrivain serbe, poète, journaliste, chroniqueur et analyste politique, d’origine russe. Né en 1986. à Zrenjanin (Yougoslavie, Serbie), où il a terminé L’Ecole secondaire de musique. Il a chanté dans l’oratorio “Le Roi David” écrit par Arthur Honegera, et dans Philharmonique Arcadique (Roumanie). Après avoir fini l’école secondaire de musique il … Настави са читањем “Saša Milivojev – Biographie (Français)”

Sasa Milivojev
Sasa Milivojev

www.sasamilivojev.com

    SAŠA MILIVOJEV, l’écrivain serbe, poète, journaliste, chroniqueur et analyste politique, d’origine russe. Né en 1986. à Zrenjanin (Yougoslavie, Serbie), où il a terminé L’Ecole secondaire de musique. Il a chanté dans l’oratorio “Le Roi David” écrit par Arthur Honegera, et dans Philharmonique Arcadique (Roumanie). Après avoir fini l’école secondaire de musique il a dirigé son objectif vers les études de philologie à l’Université de Belgrade, où il est devenu étudiant diplômé du Département pour l’étude de la littérature serbe et la langue. Il est l’auteur de quatre recueils de poésie: “Le secret derrière le souffle” (publié par Narodna knjiga, Belgrade, 2006); “Première fois” (Association culturelle et éducative, Kruševac, 2008); “Quand la luciole s’envole” (en serbe, anglais et en arabe, Filip Višnjić, Belgrade, 2010); “Recette d’Amour” (Association culturelle et éducative, Kruševac, 2010) et nouvelle choquante “Un garçon de la maison jaune” (droits dauteur édition, Belgrade, 2011).

      Il a reçu de nombreuses prix et a été inclus dans plusieurs anthologies de poèmes importants: “Mouette de Pannonie XIX”, “Les sources des mineurs XIX”, “Allee fuligineuse XIX”…

      Depuis 2008. en tant que chroniqueur, il écrit pour “La politique” la rubrique “Les regards” et pour une emission de television également issue par “Politika”. Depuis 2009. il écrit colonnes dans “La justice”, qui traite  l’étude analytique et synthétique de l’histoire récente et actuelle des Serbes. Préoccupé par les questions de crimes de guerre, en dépit de nombreux louanges, les opposants politiques l’ont accusé à plusieurs reprises et sans arguments et sans  preuves, de manipuler ses lecteurs pour propager “le discours de haine”. En 2009. divers journaux, publications ont publiés ses articles avec un tirage d’environ trois millions d’exemplaires… Il fut l’un des chroniqueurs le plus lu en Serbie en 2008. et en 2009.et la victime des manipulations de différentes formations politiques. Il agissait de l’ombre et influençait dans les décisions importantes des leadeurs politiques. Les politiciens et les services de renseignement lui vole ses idees par SMS. Par exemple Saša Milivojev était le créateur de l’idée de la grève politique de la soif et le réducteur de notation professionnel. Il s’occupe de dramaturgie politique dans la fiction et à la réalité.

      Il a présenté au public Belgradois deux fois ses réalisations poétiques, dans le Musée Ethnographique, en collaboration avec des artistes célèbres éminents : Isidora Bjelica, Ivana Žigon, Jelena Žigon, Daliborka Stojšić, Eva Ras, Danijel Pavlović, Žiža Stojanović, Zlata Numanagić, Branka Veselinović… Les célèbres actrices: Svetlana Bojković, Ruzica Sokić, Danica Aćimac, Snezana Savić, Suzana Mančić et autres ont lu ses poèmes. Olja Ivanjicki et les directeurs Zdravko Šotra et Marko Novaković ont soutenu ce jeun artiste par leur coopération.

      Il y a beaucoup de fans  de sa poésie dans le monde entier. Il a présenté le Livre “QUAND LA LUCIOLE  S’ENVOLE” en mai 2010. au public au Caire, où il a assisté à des rassemblements  littéraires divers, où il a parlé des écrivains célèbres: Soha Zaky et Alaa Al Aswany (l’un des écrivains les plus célèbres dans le monde, le fondateur du mouvement d’opposition politique “Kifaya”).

      En Arabie saoudite, les journalistes écrivent sur son amour pour Dieu, dans un quotidien en Egypte Saša Milivojev est mentionné comme “le” poète du vol mystique et de  la méditation”…

Dejana Sašin Kovrlija

Priča bukove šume

Pod mesecom, belim koji sijaše po noći Puckale su od drveća starog odbačene grane Prilika jedna bela, gazila je šumski tepih žuti Pod šapama belim opalo lišće je počelo da šušti Vladala je tišina neka čudna, hladna i strašna Tiho koračanje zeca kroz šumske staze Prekidala je pesma vuka što se probijala kroz šumu I … Настави са читањем “Priča bukove šume”

Pod mesecom, belim koji sijaše po noći
Puckale su od drveća starog odbačene grane
Prilika jedna bela, gazila je šumski tepih žuti
Pod šapama belim opalo lišće je počelo da šušti

Vladala je tišina neka čudna, hladna i strašna
Tiho koračanje zeca kroz šumske staze
Prekidala je pesma vuka što se probijala kroz šumu
I topot cokula crnih, starog lovca što je gazio po drumu

I svaka prilika, zelena, siva i malena bela
Vodjena je samo tom čudnom noći i instiktom svojim
Koji ih je nekom silom vukao u istom pravcu
Svo troje u koloni krenuše prema severnom klancu

Tako poče ova bajka o događaju sto se zbio
O sudbini što ispriča ta bukova šuma
Kako su se sreli vuk, čovek i zec
Te kako pratiše jedan drugog, bas kao što njih
Pratio je beli Mesec

Zec je išao prvi, trčeći brže od vetra što duva
Njega je stari vuk pratio u stopu
Jedino lovac što pratiše vuka, imao je muku
On tom starom šumom leteti nije mogao
Ali beše u prednosti blagoj, noseći sa sobom pušku

Predugo je vladala ta samrtna tišina
Dok se u svakom od tri junaka odigravala bura
Zečije srce tuklo je snazno od nadolazećeg straha
Od čeljusti vuka i čovečijih pušaka

Njegov pratilac verni, vuk sivi
Nošen mirisom večere kojoj se radovao
Bivao mu je sve bliže
Kad ispusti urlik od kog zecu
Bela dlaka poce da se diže

Tad vodeći ove trke, mali zec nestade
Izgubi se medju starim granjem
Bezeci u klanac i u njegov mrak
Gde, činilo se vuku, postade plen lak

I kako je Mesec video te noći
Vuk tada poleti kao ptica što nebom leti
Otvorenih čeljusti on na zeca skoči
Koji mogaše samo da drhti
I da posmatra te zakrvavljene oči

Gotovo je, nema spasa za dobrog zeku
Vec se Mesec opraštaše od prijatelja svog
Kada tiha noć iznenada ožive
I sve ptice što spavaše u tom klancu
Najednom ka nebu poletoše

Zvuk prodoran, zvuk koji nebo para
Prekide moćni vukov skok
On pade pravo na zeca, ali zatvorenih usta
Krv poteče iz njegovih pleća
I tada naglo prekinuta tišina, počeo opet da se spušta

Ostade samo topot cokula crnih
Što praviše lovac dok brzim koracima
Nosio je vuka kroz tu gustu šumu
Žurio je da se pohvali drugovima svojim
Što čekaše ga dole na glavnome drumu

Tu se završava ova priča
I ispovest stare bukovine, o tri sudbine
Kada tri života moraše istim pravcem poći
Da odigraju uloge svoje verne
Koje im stoletna šuma dodeljuje svake noći

GOST – Branka Vojinović Jegdić

GOST Uđe  u   mene  nezvani  gost Pa  ore , krči , rovari , Iako  nisam  dobar  domaćin On  neće  da  me  ostavi .   Danima  već  bitku  vodimo On  navalio  čupa  i  otima , Jednu  mu  glavu  odsiječem On  ih   još   bezbroj   ima .   Brzo  uvedoh  drugog  gosta Pa  nek  se   u  meni  vodi  … Настави са читањем “GOST – Branka Vojinović Jegdić”

GOST

Uđe  u   mene  nezvani  gost

Pa  ore , krči , rovari ,

Iako  nisam  dobar  domaćin

On  neće  da  me  ostavi .

 

Danima  već  bitku  vodimo

On  navalio  čupa  i  otima ,

Jednu  mu  glavu  odsiječem

On  ih   još   bezbroj   ima .

 

Brzo  uvedoh  drugog  gosta

Pa  nek  se   u  meni  vodi  rat ,

Klin  se  klinom  izbija

On  je  jedan  drugom  brat .

 

Kome  ću  staviti  vijenac

Ispleten  od   lomljive  nade ,

Pješčani   sat   gledam

Dok  bol  mi  dane  krade .

 

Čak  je  i  lipa  odustala

Mirisom  da  me  opija ,

Moji  otrovi  lome  koplja

Čija  ću  biti  teritorija .

 

Taman  kad  mislim  da   je  kraj

Počnu  oluje  da  haraju ,

Drhtava  nada  strepi

Vene  nabrekle  pulsiraju .

 

Neznam  ode  li   nezvani  gost

Ili  pritajen  čeka  priliku ,

Polomljenu  snagu  sakupljam,

Oštrim  mač  za  novu  bitku.

 

Ljudi — Marina Adamović

………………………………………………………………….. samo sa da i ni kada više —- nežna tama ———-sivo-pepeljasta ————-dokaz da i kosmos ——————-nije nepogrešiv

…………………………………………………………………..

samo

sa

da

i

ni

kada

više

—- nežna tama

———-sivo-pepeljasta

————-dokaz da i kosmos

——————-nije nepogrešiv

Rade Jolić ORIGAMI

ORIGAMI   Ti si njih naučila Da od sjenki Prave po plafonu Prava mala čudesa Čas je tu stablo jabuke Čas muva Zatim jelen sa rogovima Koji se sprema za prvo parenje Pa zemlja Pa magla Ti imaš čarobne prste Koji umiju tako dobro da varaju svjetlost I prave sve te male živote I sudbine … Настави са читањем “Rade Jolić ORIGAMI”

ORIGAMI

 

Ti si njih naučila

Da od sjenki

Prave po plafonu

Prava mala čudesa

Čas je tu stablo jabuke

Čas muva

Zatim jelen sa rogovima

Koji se sprema za prvo parenje

Pa zemlja

Pa magla

Ti imaš čarobne prste

Koji umiju tako dobro da varaju svjetlost

I prave sve te male živote

I sudbine

Osmjehuješ se

A meni

Trne zubi čekajući zreli plod

Ti se igraš

Zaigraš

I vineš ih do neba

A s neba ponovo na jabuku

Pa na rogove

Zemlju

Na klavir

Pa na moja rebra

Dok se igraš konstrukcijama

Ja ti govorim pjesme

I plašim se da te ne uspavam

I čeznem

Da me poljubiš

U

Oko

ŽIVOT SVETA

Ja pitam, ovaj naš svet, šta nam sve, pada na pamet?   Da li smo , svi skupa sposobni, da se upoznamo, i jedni drugima potrebni?   Šta nas sve , nešto deli, da ne budemo, svakodnevno stetni i veseli?   Život moze biti i kratak, treba ga uživati, da nam bude lepo, to trebamo … Настави са читањем “ŽIVOT SVETA”

Ja pitam,

ovaj naš svet,

šta nam sve,

pada na pamet?

 

Da li smo ,

svi skupa sposobni,

da se upoznamo,

i jedni drugima potrebni?

 

Šta nas sve ,

nešto deli,

da ne budemo,

svakodnevno stetni i veseli?

 

Život moze biti i kratak,

treba ga uživati,

da nam bude lepo,

to trebamo znati!

 

Novac nije sve,

ali i sve nije,

bez novca,

da bi se bilo sretnije.

Živko Begović

Lepa Simić – Stih dana i pesme nedelje oktobar 2011g.

PESME NEDELJE OKTOBAR 2011. MISLI – Zoran Hristov NE CITIRAJ ME – Miroslava Odalović KORACI – Slobodan Ganić DEČIJE RADOSTI – Živko Begović 30.10.11 CR(VE)NO – Vida Nenadić Reke ljudi prvo teku u koraku. Posle se polako ali sigurno mimoilaze. I miču se. I otiču u (ras)koraku. *** 29.10.11 ORI… Ljubodrag Obradović Ori, razvigori, kolo, … Настави са читањем “Lepa Simić – Stih dana i pesme nedelje oktobar 2011g.”

PESME NEDELJE OKTOBAR 2011.

MISLI – Zoran Hristov
NE CITIRAJ ME – Miroslava Odalović
KORACI – Slobodan Ganić
DEČIJE RADOSTI – Živko Begović

30.10.11

CR(VE)NO – Vida Nenadić

Reke
ljudi
prvo
teku
u koraku.

Posle se
polako
ali
sigurno
mimoilaze.

I miču se.

I otiču
u (ras)koraku.

***

29.10.11

ORI… Ljubodrag Obradović

Ori,
razvigori,
kolo,
lolo!

Život je jedan,
bezizgledan,
al povedi,
na oranje i u čežnju,
devojku što te veseli
i razigranog želi.

…….

Ori,
nek zagrmi
tvoj glas!
Zadnji kuca čas,
da truba zasvira,
da zidove poruši
i donese malo mira
i spokoj duši.

26.10.11

ПУТ МОЈИХ ТВОРАЦА – Дуле Р. Пауновић

утабани пут мојих твораца бледи
док журно корачам њиме
… у измаглицу
…..

или је то последње оправдање
пред самим собом
за сав бесмисао свега

25.10.11

ЗВЕЗДАНА КОЛА – Пеко Лаличић

У звездана кола
као сватови језде
устрептале звезде.

……

Водио бих их у школу,
да као у Великом колу
играју за нас.

 

24.10.11

PESMA MAJCI – Milovanovic Sandra

 

Niko nezna tudju bol da boluje,

niti suzu s uzdahom da prati,

cak ni ruku kratko da ti pruzi!

Niko nezna stvarno da te shvati,

kao tvoja mati!

……

Niko nezna pogledom sto boli,

kao majka stvarno da te voli!

Zato majku ovo vece ljubim,

i glavu joj spustam bas na grudi,

kao nekad davno sto je bilo!

Majko moja, moja dobra vilo!

 

 

23.10.11


Opet mi srce o tebi sanja – Zaviša Koprivica….Žubori u noći
Prste mi steže k’o da neću doći
Spustila je svilu preko lica
Zamaglila pogled svetlom svica
Otrgla se nekud gde broji staze
Njene me ruke drže i maze
Uželim se da je sanjam
Svenule mi noćas daljine
Odzvanja mi njeno ime
I pahulje bele usred ove zime
Gde mi trag u netragu
Gde mi zora u bestragu
Gde mi sunce beži za oblake
Sanjam njene grudi i ruke nežne i lake
Moj život je nekad bio
Što sam nekad živeo i snio
A sada mi samo srce snije
Da ne budem negde gde mi tebe nije

21.10.11

ЖИВОТ ЈЕ ЧУДАН МОМАК – Violeta Aleksić

Живот је чудан момак,
он има своја лутања,
и никад не зна где му је конак,
само се смуца, тумара …

Накриви своју капу понекад шеретски,
чисто да олакша мало, све своје лоше одељке …
Па опет крене неком путањом,
некад брзином ветра, а некад полагано,
и често се гласно насмеје сваком плану унапред …

21.10.11

PESMA NEDELJE – DEČIJE RADOSTI – Zivko Begović

Ja imam seku i zeku,
ti imaš bracu i macu,
s njima se možemo igrati
i svakog dana zabavljati.

Mi imamo mame i tate
i njihove oči nas svugde prate,
a naše bake i deke nas mnogo vole
i za naše zdravlje se Bogu mole.

Mame, tate, bake i deke se staraju,
da svake godine nase rodjendane  „proslavljaju“,
a kada se proslavljaju naše Slave,
onda se za goste najbolja jela prave.

Kada Božić i Uskrs dodju,
oni tako brzo ne prodju,
po tri dana se praznuju,
pa decu najviše obraduju.

Deca se najviše raduju od svih,
jer dobijaju poklone od mladih i starih,
poklonima se raduju i svi ostali,
ali su oni decu najviše obradovali.

(C) Živko Begović

20.10.11

 

PONEKADA – Miladinovic Sandra

Ponekada je nebo tako teško,
da hodaš neda, da stojiš jos teže,
i svaka zvezda te boli i peče,
a, daljine sve dalje i dalje beže!

…..

Ko na belom atu ti galopom juriš,
ali sve se sruši ko od karata kula!
Brzinom svetlosti ladje nam odlaze,
od luke do luke, od grada do grada!
Ja bih samo htela, kada bih bar mogla,
da sa jednom ladjom otplovim nekada!

 

19.10.11

Plavetna čežnjo – Marina Adamović

plavet

na

čežnj

o

oka

moga

okrenu

tasi

na

glavačke

udah

ni

usukane zvezde

upalih obraza

ko

je

te

gledaj

u u

beš

umno

m

m

iru

i

setnojo

deždi

18.10.11

PESMA NEDELJE – KORACI – Slobodan Ganić

 

Ni jedan razlog ne postoji više
da toplinu doma čuvamo nas dvoje
svako nam proleće na jesen miriše
a koraci nikad dva puta da spoje.

Svakim smo korakom bliži do ponora
to oboje znamo al idemo ćutke
na licima bledim svaka nova bora
odbrojava naše tragične trenutke.

Ne pitaj zašto ništa ne zaboli
i ne pitaj nikad zašto smo se sreli
rane se ne leče grumenima soli
i duša ne peva kad se s telom deli.

Nek sve bude tajna ko ljubav što beše
tajna na mom dlanu tvoje grudi vrele
radoznali ljudi uzalud nas teše
dok koraci naši pod nama se dele.

17.10.11

TEBI -Branka Vojinović-Jegdić

Zatečena  u  lavirintu  stojim

Umorne  nade  oko  mene  lete,

Neću  naći  izlaz,  a  tako  se   bojim

Tuga  već  počela  mrežu  da  plete.

…….

Moj  list,  ti  jedini  umje  da  pročitaš

Koji  čitati  nije  znao  niko

Ode,  a  ja  zaboravih  da  pitam

Kako  se  trijezni  praznom   slikom.

15.10.11

GRIVA NEMIRNOG ATA – Miladinović Sandra

U SJAJU JUTRA VIDIM TVOJ LIK,

I OPET NADA LUDA,

NO NOVI KORAK KO NOVI LIST,

VODI ME I  PITA KUDA!?

 

KUDA OVA NEMIRNA DUSA

DA STREMI ZA NOVIM SNOM?!

U NOVOJ PRICI , SUDJENOJ MOZDA?!

TI OSTAJES ZA NJOM!

14.10.11

БУДИ СВОЈ САН -Дуле Р.Рауновић

– Сину –

Можда сада сањаш најлепши сан:
детињство,
безбрижно, срећно…
мајку,
насмејаног лица, брижну…
оца…
ведрог, стаменог…

Између Њих – Себе…
и оно што никада имао ниси…

13.10.11

PESMA NEDELJE – NE CITIRAJ ME – Miroslava Odalović

Ја сам дрво

Срце крајпуташа

Моје ријечи у лишћу

Дотичу тло

 

Ја сам ријека

У венама дамар

Моје ријечи у капи

Прогутана вода

 

Ја сам облак

Исписано небо

Не цитирај ме

Прислушкује ноћ

 

©Мирослава Одаловић

12.10.11

MUNJA NEMA LENJIRE- Miroslava Odalović

Онa воли разгранату свјетлост

Која пржи небо

 

Сфере у светости

Не познају шестаре

Немају иглу којом се пробадају

Већ изрешетане тачке неба

И не заокружују ништа у кавезе

11.10.11

IMA NADE – Marina Adamovic

puno je

krasnih
…
usana

koje

izgo

varaju

pitanja

bez kraja

i

puno

nabreklih

ušiju

koje

upijaju

vodopade

krvi

10.10.11

TE NOCI – Tatjana DJ.

Kao mesečar

u vrtu snova…

Ubraću ružu

crvene boje.

Tvoga imena

pisati slova

zvezdama što se

nebom roje.

Crvenim cvetom

do tvoga praga.

Opijen mirisom

biće moj hod.

Na usni…žudnja

za tobom draga

goreće kao nebeski svod.

9.10.11

ЈЕДНА МАЧКА – Ljubodrag Obradovic

Једна мачка,
црна,
наспрам неба,
гризе месец.

Као да
у вечност полазимо,
кад ништа не осећам,
осим твог тела,
што набујало,
кошуљу прети
да поцепа.

Као да
ништа не примећујем,
док руке дрхте
на хридима двеју јабука,
што светле кaо два месеца
из простране пустиње,
твог тела осутог
звездама страсти.
……………

Сад ћемо,
лепото моја,
поврљати траву,
месец да гледа.
Сад ћемо, сазнати
како зора свиће,
дан плутоном
како израња…
Сад ћемо
као једно биће
схватити
смисао постојања.

 

8.‚10.11

PESMA NEDELJE –МИСЛИ – Zoran Hristov

Моје су  мисли  галије царске
што сињим морима плове
носе ме слободног на све стране
дубина плава  себи их зове.

Моје су мисли ветрови силни
што пред њима све редом гмиже
са њима ја сам слободан човек
висина плава себи их диже.

Моје су мисли звезде са неба
сјајно сунце и месец жут
простране као бескрајни космос
широк ми поглед а раван пут.

Моје су мисли само моје
а ја их, ипак, са вама делим
будите слободни, будите своји
мислећи на вас, само то желим

© Зоран Христов

7.10.11

Vesna – Koprivica Saviša

Vesna, žena nestvarna
Žena daleka
Tamo negde iza sunca
Pod pahuljama mesečevih čestica
Samo čeka svetla vasione
I zvezdani prah
Budi se, nestaje, tone
Tamo negde gde ostade mi dah

 

6.10.11

Dangubismo zalud – Miro Beribaka

 

Naudisasmo se baruta,

naslušasmo se fijuka olovnih zrna,

strah nas je na molitvu nagonio!

 

Po vascijeli Božji dan

dangubismo! Zalud!

 

Potjeraše nas zlatnim perom,

kupljenim crnim zlatom!

I dan-danas nas gone!

Dangube zalud!

 

5.10.11

CRVENI TRG  – Eleonora Luthander

Ljubav je ova umrla
još u kolevci
Novi spomenik
na groblju srca
……..

Moje telo je sada
javna površina
cvećem zasađena
Moglo je da bude mnogo
mnogo gore

4.10.11

EPITAF –  Duško Vujović

Ovo moje lice kao lice iz tammnice
Osjeti baš svaku oluju što duva
Ostavljam ko djete na skriveno mjesto
Malo svoje duše Bog da mi je čuva

Izvinite što me nema ako me “ne bude”…neću vam se izvinuti:))
Jeste nepristojno ali je i to za mene samo ples stihova :)))

Sve vas do koske volim i pozdravljam.
Zanavijek vaš Duško Vujović

Bog Vas blagoslovio

duško

3.10.11

ŽIVOT SVETA – Živko Begović

Ja pitam,

ovaj naš svet,

šta nam sve,

pada na pamet?

 

Da li smo ,

svi skupa sposobni,

da se upoznamo,

i jedni drugima potrebni?

…..
Život moze biti i kratak,

treba ga uživati,

da nam bude lepo,

to trebamo znati!

2.10.11

RUKE – Svetlana Biorac Matić

U jagodice
utisnute godine
linijom zivota
venac plele
da zagrlim
sva sazveždja
u dolasku
pri odlasku

1.10.11

RECI MI MOJE IME – Spasoje Ž. Milovanović

izgubio sam sebe iz vida
i dan jučerašnji
i dan
stvarno
treba li mi neko takav

…………

stvarno
treba li mi neko takav

reci moje ime
to je lako zapamtiti
tu reč
ona se svodi
na tvoj glas
na dnevnoj bazi
na tvoj glas iz srca
ti si
da ti si

reci mi moje ime
vrati mi