Znam te kako dišeš
ti to namerno u svemu obitavaš
u svakoj kišnoj kapi
i dašku slabog vetra misli kovitlaš.
Namerno stojiš u ogledalu
i u čaši vode žuboriš
hodaš ispred mene
i u svakoj sekundi postojiš.
Znam, ti to meni namerno
znam, ti misliš da zaboravljam
pomisli nekad malo drugačje
postoji i ono što ne prolazi.
Namerno te ima u svakom čoveku
namerno se udvaraš svakoj ženi
i u svakoj reči i slici iskočiš
i oko mi, kao trepavica, zagolicaš.
Nedostaješ, ne moram nikad reći
iako znam, ti misliš, izmenio se svet
pogledaj, ne laže nebo ako lažem ja
menja se svet, ali duša nikada.
Ti to meni namerno
u svakom dahu i izdahu
na ekranu menjaš mi sliku
u svakoj pesmi ime ti u stihu.
Namerno se mojim snovima šetaš
da ne sanjam ništa drugo
ti to meni namerno
da ne pomislim na nešto drugo.