NESTALI-Miroslav Krnjeta

No votes yet.
Please wait…

Mračni gradski sokaci
maglom okružena polja i šumarci
tajanstveno gutaju ljude
tragovi im se u nepoznato gube.

Žive život u sekundi nestaju
decenijama za njima tragaju,
gde su ti ljudi,šta je sa njima,
da li poraženi od muke lutaju
traže put sreće ka zemaljskom raju
ili ih je odnela tamna plima.

Kao da nisu postojali
da su ih usisali nevidljivi portali,
zgrabili zli predatori krvavi grabljivci
naleteli na stazu gde vrebaju zverinjaci.

Porodice,voljeni,pate i tuguju
nema traga,glasa,nigde se ne pojavljuju
samo zid magle i naprasno nestaju.

Bolno je videti sike na banderama
porodice godinama proganja jeziva drama,
gde su otišli,jel ih zadesila tragedija,
ostaje samo agonija i mračna misterija.

Da li su u šumi u plitkom grobu
ili žrtve trgovine pretvorene u robu,
da li žele novi život
zakoračili na put
i preskočili stari plot.

Jesu li mrtvi ili živi
trunu li u močvarnoj travi
ili ih grle prijatelji novi,
jesu li ih zavele šumske staze
ili sada novu ljubav maze.

Da li su ih progutale crne rupe zemlje
ili su našli živote bolje
a možda ih je pojelo bezumlje,
na ulicama zabačenih sokaka
da li nestaje zvuk njihovih koraka.

Privukla ih polja šarenoga cveća
ne sluteći da poljima lutaju
senke  čistog zla prastarih bića,
ispod prigušene ulične lampe
možda su došli do nepoznate rampe,
lepa reč gvozdena vrata otvara
a slatkorečivi đavo zauvek oči zatvara.

Nestali su a ostala pitanja
ali nema odgovora ni rešenja,
kao da su u zemlju propali
i sa lica zemlje zauvek iščezli.

(Прочитано: 163 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.286.122 пута)

Аутор: Miroslav Krnjeta

Rođen 30.09.1978.odrastao u Beogradu,Zemunu.Završio saobraćajno tehničku školu Branko Pešić u Zemunu.Živim na Novom Beogradu u naselju Bežanijska Kosa.Pesme sam počeo da pišem u teškom periodu života i tako sam ušao u svet poezije.Još kao dete sam voleo knjigu ali me život odveo na drugu stranu,tako da sada nastavljam tamo gde sam davno stao.Volim nove stvari u životu i uživam u njima.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_scratch.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wacko.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yahoo.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cool.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_heart.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_rose.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_smile.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_whistle3.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yes.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cry.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_mail.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_sad.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_unsure.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wink.gif