Strah
Vijekovi se stiskaju
u mojoj pdsvijesti.
Sanjam…
Sanjam a ne znam,
da li su ti snovi
već proživljeni životi,
ili mi davni vijekovi
kazuju budućnost.
Gledam…
Gledam oko sebe,
a ne znam da li sanjam.
Strah me je da se probudim,
jer ako ne sanjam,
bojim se da ću budjenjem nestati.
A odakle i gdje nestati?
Iz života?
U neki drugi život?
A život ovaj i život onaj,
su samo dio
jednog neprekidnog toka.
Poput vode žuborave!
Sad je voda, sad je oblak,
sad je java, sad je san,
smjenjuju se noć i dan…
Sad na zemlji, sad medj’ oblacima…
Svejedno, ništa ne razumijem,
samo se bojim budjenja!
(C) Miro Beribaka
(Прочитано: 66 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.286.265 пута)
Miro najpre, veliki pozdrav za tebe…duuuugo te nije bilo…..
Pesma ”Strah” UH, dala me na razmisljanje…
Hvala Lepa na čitanju i javljanju. Ima me naravno, tu sam ja, nije ni tebe bilo duuuugo.
Pozdrav tebi od mene