Pođi do tog golog trga
Po mrtvom lišću potonulom
U vlažne oktobarske tragove
U jesenji zagrljaj katedrale
Pođi još diše tišina vjetra
U čempresima
Oko kamenih stubova
I usamljenog zvonika na trgu
Što dotiču nebo sredozemlja
Još jednom oslušni priču
O lepršavoj haljini i poljupcima
Zajedničkog kasnog sunca
Što tvorilo je nezaborav
I znalo samo za igru
Zanjihanog mora razlivenog
I preslikanog u vječnost
Jedne mladosti
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
