otvorila sam jastuk i napunila ga zvezdama guste draperije će sa svakom poravnati račune jedno će oko simulirati pomračenje drugo ću milosrdno spustiti na petu sobu ću javno proglasiti snom i sklopiti ruke sebi oko uma drhtaću u ritmu i njihati dušu sutra će ipak stići novi dan tako stari običaji kažu a moj bol … Настави са читањем “Tišina — Marina Adamović”
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga.
Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa
