Nosim nečije srce u sebi
čujem ga kako otkucava
Nerazdvojna smo celina
ma šta pomislila
to je misao njegova
Ne plašim se ničega
strah bi njega uplašio…
Ne želim da se promenim
sudba bi me vratila na isto,
na ono što sam oduvek bila –
Mesec i Sunce toga srca
Najdublje čuvana tajna je nečije srce u meni:
jutro svakoga dana
pora najužeg dela kože
početak svakoga kraja
grana života u šumi
ispružena do svemira
da zvezdama nadu sačuva.
Nosim nečije srce u sebi
postojim dok ono postoji
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga.
Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa
Дивна пјесма
Veliko hvala, Miro!
Srdačan pozdrav
Marina