vetar ne pita ima li ko ga lutajući sreće pa kao na putu talas ne strah u je od olu je u živi se i nadahuto tone mesec ne plače kada jurrosviće nastavi mirno drugom stranom noći a ćova i ne zna da je zemna tru lež (z(n)ašto?) bez su višnog o braz lože nja … Настави са читањем “Sličnost— Marina Adamović”
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga.
Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa
