SVE JE PRAZNO
I ove sam noći odlazila kradom,
na znano nam mesto tu na kraju grada.
Vesela i čila išla sam sa nadom,
sa svitanjem jutra nadanje mi strada.
Čekala te tužna s prosjacima raznim
što za hleba mole, a ja malo srece.
Prazni im džepovi, dok ja dušu praznim,
ni iz jednog ništa ispasti nam neće.
Godine mi tako odlaze u nizu,
pomeraju tiho kazaljke na satu,
dal` si mi daleko, ili si mi blizu,
okupan u sreći, il` toneš u blatu.
Setiš li se nekad` onog zimskog dana
kada smo se mladi na tom mestu kleli?
Da jos naša priča nije ispričana,
večno će da živi što smo započeli.
Otišo si tada, vratio se nisi ,
samo naše priče ja još uvek pamtim.
Pa se uvek pitam čiji sada ti si,
da te vise nema, ne mogu da shvatim.
© Jasmina Dimitrijević, Srbija