GLUMAC
Hvatam maglu, ne uvek uspešno,
iz kafane, kada mi na smenu
mahne društvo i pišno i ješno
uz urlanje, da se svi okrenu:
“Hajde, glumac, kaži nešto smešno!”
Ne gledaju me kada sam na sceni,
sve im jedno igram li pogrešno,
ili dobro – sami sebi na većoj su ceni
kada mogu pred drugima da poruče meni:
“Hajde, glumac, kaži nešto smešno!”
Kad za sobom sve zavese spustim,
kad sam kao nad ponorom pustim
beznadežan, ja tad neutešno
samom sebi s podsmehom izustim:
“Hajde, glumac, kaži nešto smešno!”
(C) Miloš Nikolić