Ветар пирушка,
музика свира,
по дрвећу
лишће игра,
све се румени
и све се слаже,
као слика
сликара вештог,
од златних нити
ћилим се тка,
пробија се сунце
и носи светлост.
Све је у боји жутој,
јесен је давно
у мојој души.
Категорија: Marija Mihajlović-Davidović
CRNO SUNCE – Marija Mihajlović-Davidović
CRNO SUNCE U utrobu zemlje U centar egzistencije tamo idem Na mesto gde ne postoje pitanja: o životu i smrti o svrsi življenja o paklu bivstvovanja Lepota mraka čar tišine opija me U tom centru na sigurnom ću biti mestu Osećam Iz utrobe majke u utrobu zemlje idem Vidim sebe Posmatram tog stranca sa izrazom … Настави са читањем “CRNO SUNCE – Marija Mihajlović-Davidović”
U utrobu zemlje
U centar egzistencije
tamo idem
Na mesto
gde ne postoje pitanja:
o životu i smrti
o svrsi življenja
o paklu bivstvovanja
Lepota mraka
čar tišine opija me
U tom centru
na sigurnom ću biti mestu
Osećam
Iz utrobe majke
u utrobu zemlje idem
Vidim sebe
Posmatram tog stranca
sa izrazom obožavanja
to lice sa širom otvorenim očima
sa usnama zatvorenim u poluosmeh
blagonaklonosti
Vidim ruke ispružene
ka tom suncu u utrobi zemlje
što sija
Klanjam se tom božanstvu
Prepoznajem to crno sunce
živi u mojim grudima
Kao novorođenče,
prvim,pravim vriskom
horde senki pozdravljam
Ja sam među njima
I tama
tišina
i sunce
Blizanac onom suncu sa neba
u utrobi zemlje što sija
© Marija Mihajlović
Biografije pesnika: Marija Mihajlović