HAIKU NIZ IZ SNA – Ljiljana Petrović

1. Penjem se uz strmu zemljanu liticu – i stižem na vrh! 2. Predamnom beskrajna uzorana zemlja i plavetnilo. 3. Klečim na samom rubu – od tla se ne odvajam. 4. S nežnošću uzimam pregršt tamne zemlje tople od sunca. 5. Zemlju mirisnu i rastresitu – grabim obema rukama. 6. Polako je ispuštam – nek … Настави са читањем “HAIKU NIZ IZ SNA – Ljiljana Petrović”

Ljiljana

1.

Penjem se uz strmu
zemljanu liticu –
i stižem na vrh!

2.

Predamnom beskrajna
uzorana zemlja
i plavetnilo.

3.

Klečim na samom rubu –
od tla se
ne odvajam.

4.

S nežnošću uzimam
pregršt tamne zemlje
tople od sunca.

5.

Zemlju mirisnu
i rastresitu – grabim
obema rukama.

6.

Polako je ispuštam –
nek s vetrom polete
ta plodna zrnca

7.

Odjednom rub se odroni –
pogled mi pade
u dubinu.

8.

U podnožju
nazirem ljude
koji su ostali dole.

9.

S nevericom gledam
kako je litica –
okomita!

10.

Zemlja se odranja,
uzmičem puzeći –
dubina zjapi!

11.

U daljini polja
zelena, zelena…
Strah isčezava.

12.

Još uvek klečim –
ruke od zemlje
ne odvajam!

13.

Njena snaga
u meni raste.
Moja zemlja!

14.

Podižem ruke.
Htela bih da zagrlim –
sjaj plavetnila.

15.

Budim se
oči u oči
sa suncem!!!

(C) Ljiljana Petrović