Аутор: Sanja Atanasovska

Iza ekrana
razdvajanje od tvoje taštine
prolazi bez puno detalja.
Donosim ti nove cipele
u čiju ljepotu sumnjaš
Još uvijek pozivaš goste
što ne dolazе?
Imaš pukotinu u srcu,
i ja
svaki stih napisan za тебе
prоtežem ga poput žice.
Magla se zgušnjava,
a zima te zna
po kaputu boje šišmiša.
Afrodita,
tvoje su usporedbe suvišne
i skromnost ti je kratka.
Izbrisat ću tvoje prokletstvo
ako je uopće negdje napisano.

Premjestila sam dah
u tvom uzdahu.

To je bio kraj kraja
i početak početka.

Dok sam žalila za svojom mladošću
sjekira mi je pala u med.

Kad smo se upoznali
koliko je ljubavi ostalo
u kubnim metrima zraka?

Žao mi je što sam ti zabranila da šutiš
a što ja s ružnim pačetom
htila sam napraviti labuda.

Ulazim u srce planine
tamo gde ne idu svi
kad odemo
od nas će biti ukradene samo sjene
nemoj me vratiti
iz praznih ćaskanja
dok sam trčala za tobom
i tražila najbolje za nas
izgubila sam sebe
u rokovima i crvenim linijama
Ulazim u srce planine
više nema drugog izbora za sreću.

Evo moje ogrlice danima
moj svijet s mirisom kafe
evo dobrih ljudi koje volim
i zlonamjerne kojima zauvijek lažem
ovdje duša uživa
ali život je negdje drugdje.

Danas sam sretna poput goruće baklje
Podnila sam žrtvu
Prolila sam suze i utopila neprijatelje
Talent sam zadržala u srcu
onaj koji ne možete vagati na vagi
Vratila sam svoje najmilije na njihovo mjesto
Stavila sam nekoliko lokota kako ih nitko ne bi ozlijedio
danas sam sretna poput goruće baklje
jer je ostalo pet minuta
do velike pobjede.