AKO SE IKADA – M. Popović

opazih kako
u proljetnoj prostirci noći
koračaju svi. vratili se, šapne
breza neobično suzdržano
i u trenu postade
usamljena okamina.

ne znam grlim li
njezino stablo, ili
nepoznatu staricu koja vječno
pređu iz preslice izvlači
i neumorno odmotava
(svoju) priču o nepoznatim
dalekim gradovima
čije nazive više ne pozna
ali zna da su im ulice beskrajne
s čijim se gabaritima
još rastaje. ne znam kad je
utihnula, svladana snom,
ali ja sam na putu za nigdje
utonuo u eho  njena glasa:
‘Ako se ikada
budemo rastali
neka to ne bude
u proljeće…’ *

——————————

* Lj. Petrović

Аутор: Mirko Popović

Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost. Види све чланке од Mirko Popović