“nada”
.
Satovi se klate u sobi tame,
Da stanu nece ,
…
Bar zid da poderu.
Rane krvare li, krvare,
Daljine je ne zele,
Ili joj se tako samo cini,
Zbog muka koje su je susrele.
Ogledala se razbijaju u nove lance,
Tone u mracne snove bega;
Ljubvlju otrovana i odbacena
Kao pijana bunca
Uzalud pokusavajuci
Svilu da otka.
Od njega kaznjena
Oseca krivicu
Jer zivot prodala je svoj
Za osecaj ljubavi…
Bezdusni covjece,
Ta disala je za tebe,
A ti, samo si sujetu hranio!
Kako da vetar iz nutrine istera,
Kad jos razapinje sebe,
I ko bi je od toga odbranio
Kad jos se kida i gusi,
Kad vasceli svet joj se rusi?!
Rado bi tisini da se sprema,
Ali ni to nema!
Pcele joj mir odnele
Vrzinim vodama,
A satovi se klate,
Klate se satovi,
Dok kroz glavu promicu
Nepostojeci svatovi.
.