.
Što sve ova tuga smjera…
Baš je briga….
Ona rođene ni nema….
Godišnjica za godišnjicom se nadovezuje…
Nemože jedna drugu da pokrije
Svaki bol imenom se odaziva…
Svako ime svoju težinu ostavlja….
.
Odoste… kao po dogovoru…
Jedno bez drugog nemožete….
Ni bake, majke, strine…tetke…
Nema oca, strica, ujaka…komšije…
Nikog neosta ko objasniti umije
Kako život bez vas se odvija…
Gde se i kad “svoj svome ” nada….
.
Nikog nema da nas okupi
Oko Božićne trpeze I Slavske večere.
Priče porekla predaka da razjasni…
Da podsjeti kako je bilo tada
Dok smo bila sretna I vesela dječurlija….
Razigrani u sreći svojoj…
Ugnjezdeni u ljubavi sigurnoj…
.
… Gde smo sada….
Mi se više ne poznajemo…
Adrese izgubljene svetom lutaju…
Nema krova oca ni strica moga…
Čija su nam deca ova nova…
Nepoznaju se lica ostarela…nema slike ni pepela
.
S kim, s čim se trebamo izboriti,
Kojom prečicom krenuti…
Kom vjerovati….
Što sutra uraditi….
Samo da nam je “savjet ” saslušati sada
Bilo bi ” ostvarenih ” nada…
.
Tugo godišnjice
Pokaži nam lice.
.