TVOJA HALJINA
Kakvu samo lepotu videh u sunčevom zraku
Koji svojim sjajem obasjava kanjon i livadu
Njegovu toplinu osećam noćima, u mraku
Danju, ispod krošnje lipe, duboko u hladu
Kako me samo njeni raskošni mirisi opijaju
Dok neprestano slušam glasan cvrkut zeba
Nešto dalje, mlade grane jasika se povijaju
Ispod sivog brda i prostranog, plavog neba
Najednom, u duši gladnoj kreće sve da buja
Kada ugledah tebe i lepršavu haljinu tvoju
Kroz glavu i misli protutnjava snažna oluja
Jer se nadam zagrljajima i tela naših spoju
Biće je već žedno svakog izvora i vrela tvog
Kao što je sutona, maslačka i visoke smreke
Dopusti da te, najzad, povedem do srca svog
Do dalekih planeta, zvezda i postelje meke!
© Ivo Torbica
(Прочитано: 280 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.312.655 пута)