Kad te na dalekim sprudovima svijeta Vjetar zapljusne notama neodsviranim Pjevaj S kišama svibanjskim Jer doći će opet ljeto I ruke će moje biti Ruj cvijeća u vazi Kad ti ledene noći na ramenu zaplaču I sve bude pusto kao tišina oko srca U kojoj još pjeva ćuk i noći Koje nikad ne … Настави са читањем “NE TUGUJ NIKADA – Mirko Popović”
No votes yet.
Please wait…
Kad te na dalekim sprudovima svijeta
Vjetar zapljusne notama neodsviranim
Pjevaj
S kišama svibanjskim
Jer doći će opet ljeto
I ruke će moje biti
Ruj cvijeća u vazi
Kad ti ledene noći na ramenu zaplaču
I sve bude pusto kao tišina oko srca
U kojoj još pjeva ćuk i noći
Koje nikad ne prolaze
Ne tuguj
Samo je onda gorak život
Ako te
Jedne oči zaborave
Kad budeš usamljen
Na kolodvorima sjećanja
I zagledan u tragove
Što vrijeme ih je izbrisalo
Inicijali naši oživjet će i zatreperiti
Putem do sazviježđa
Zagrli ih zajedno sa prostirkama
I nesanicama naših godina
Koje nismo ispričali
Kad ti umjesto poljupca
Miris i šum lišća uberem u maglovitim
Horizontima grada
Ne čudi se, to ja više ne znam
Vraćam li se odnekud
Praznom lađom Vilsonovog
Ili se tek
Za izlazak spremam…
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović