Ne treba meni pozorje ljubavi:
Sveće i crvene ruže
Romantični refreni i skupo vino
I zamagljen pogled preko ruba čaše
Ništa
Iz igre zavođenja
Nemojmo
Ostavimo to onima kojima treba teatralnost
I sve to već viđeno u jeftinim filmovima
Jer
Ako mi glas tvoj jednom ne bude muzika
I ne budem ga čula kao Simfoniju Ljubavi
Ne bi mi bilo dovoljno tada
Ni novi Albinonijev Adagio da napišu samo za mene
Ne bi mi talasali dušu ni ti najlepši tonovi
Kao tvoj golicavi promukli šapat
Ni sve sveće sveta da planu
Ne bi mi zapalile iskre u očima i požar u krvi
Kad izbledimo iz ljubavi u blaziranost
Dragi moj
Ne palimo sveće noćas i nikad
Plakaću neutešno
Plakaću
Jer palićemo ih za pokoj ljubavi
Tada
Uzalud bih pila vino sa tobom
Jer ni najjače me ne bi opilo
Kao obično prisno veče sa tobom sada:
Gledala bih te preko čaše u čudu
I pitala se bolno trezna
Zašto pijem vino sa strancem
Gluva i nevoljena
U tami