Nosim beskrajno jato golubova (nosim ga na plućnim krilima) Slikam pesme (pero umačem u uzburkane vene) Ovo je tajna koju nikom ne odajem. (To je koren svih korena i latica poljskih ruzmarina i krošnja drveta zvanog život, koje raste više od zenita i dublje, no što razum može da zakopa…) To je moja izrezana žeđ … Настави са читањем “Omnia mea — Marina Adamović”
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga.
Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa
2 мишљења на „Omnia mea — Marina Adamović“
No votes yet.
Please wait...
Marina, tesko je citati tvoje stihove, tesko citati a ne zaplakati.Hvala , Hvala ti sto postojis!
Ljubim te i zelim ti sve ono sto i sama sebi zelis!
Tvoja FB prijateljica
Marina, tesko je citati tvoje stihove, tesko citati a ne zaplakati.Hvala , Hvala ti sto postojis!
Ljubim te i zelim ti sve ono sto i sama sebi zelis!
Tvoja FB prijateljica
“Nisam mislila da ću živeti u tako izuzetnom času” Hvala, Devla!