MOZAIK
Zaustih nešto da kažem
I to što zaustih
Pojedoh
Pa mi to zaprije
I umrijeh
Ali
Ipak samo je to aorist
Jer sada trčim
Za nekim ludim bojama
Da ih upletem među ove šare
I sklopim
21. mozaik po redu
Strašan
Pun prevare i odmazde
Trčim od ega ka egu
Pa iza ćoška do trećeg ega
I sve tako do enganja i jednoglavljena
Trčim i zavidim
Svima onim
Koji su mogli da se rode
A nisu htjeli
I zavidim svim prevarenim
Koji kada su se već rodili
Ne mogu da vide
I ne mogu da trče
To, Rade, toooooooooooo! Pesnik decenije
Hvala najljepse, ali nije to tako.
Dušu odmaram iz Karajona i Radeta Jolića…
uz….ne “iz
“