STARA ADRESA
Ponovo dođoh na staru adresu,
mnoga lutanja zamnom su ostala,
k`o brod na moru bure te ponesu,
ovde sam samo da se smejem znala.
Ne slutih da ću nekad da se vratim,
al` nazad nešto kao da me zove.
Lutanje trebah već davno da skratim,
jedra ostavim da bez mene plove.
Brava prašnjava,stakla polupana,
krhotine k`o da su srce moje.
Sećam se sreće iz minulih dana,
patnje po svetu više se ne broje.
Zarđali ključ odaje otvara,
Iz svakog ugla uspomene vire,
sećanje na njih dušu mi razara,
ni suze ne mogu bol da umîre.
Srećni smo bili u našoj ljubavi,
pravili smo oblak od najlepšeg sna.
Ne sluteć da će da se zaboravi
to što zajedno sanjasmo ti i ja.
Настави са читањем “STARA ADRESA – Jasmina Dimitrijević”