Šta sam

 

List na vjetru

nošen u bespuća

smrvljen u prah

iz praha postao

prah ostao.

 

Šta sam

do sitna čestica

lomljiva struna

na harfi šumskih vila

oblak u magli

što se pretvara u kap

koja će pasti

u rijeku života

i otploviti

u ledena sjeverna mora.

 

Šta sam

do stranac iz budućnosti

s likom prošlosti

u udahu i treptaju

ovoga kratkog sada.

 

Šta sam

nego list na vjetru

tamo rođen

tu otkinut

tamo prekinut

prah iz praha

čestica daha.

ČOVEK

Pošaljite mi poruku kada svane
moram ustati rano pre pet
Vrata nisam zaključala
htela sam al’ ključa nema
Kada sam se smestila
svetlost mi je davala signale sa ulice
Poznajem ulicu i rodni grad
ipak
sve se svelo na prepoznavanje
Čoveka od pre četrdeset godina
čoveka koji se posle nije javljao
Prepoznajem zvuke sa prozora
To su reči nekog koga sam čekala
Smena mraka i svetlosti
Možda su kapci njegovih očiju
Uspavam se i probudim
Tako budna još uvek spavam
Sanjam da mislim
Sanjam da spavam
a on me gleda iz prošlosti