I OPET SU LILE KIŠE…
I opet su lile kiše.
I opet je bio maj.
Ali nije bila Engleska.
Stavila sam Ti srce u levu ruku
A mač u desnu.
Nisi se smejao kao Toranj u Pizi.
Zato sam Tvom Osmehu dala novo ime.
U snu sam samo krala Tvoje korake.
Volela sam Te očima, osmehom, ispruženim dlanovima…
Jer,
kažem Ti.
U Tebi je krv ratnika.
Bori se. Ne odustaj. Vladaj.
Jer Ti si sin Posejdona.
Настави са читањем “I OPET SU LILE KIŠE… – Tijana Rapaić Marković”

