Reči – Živomir Savić

koliko reči u knjigama svih biblioteka sveta od najstarijih vremena od onih urezanih u kamen do ovih naših šarenih elektronskih milijarde reči himni i pesama kao zvezde na nebu da zauvek svetle u očima ljudi koji stvaraju reči koje stvaraju tvorca u uzajamnosti stvaranja ali koliko je to tih lepih reči u odnosu na sve … Настави са читањем “Reči – Živomir Savić”

koliko reči u knjigama

svih biblioteka sveta

od najstarijih vremena

od onih urezanih u kamen

do ovih naših šarenih elektronskih

milijarde reči himni i pesama

kao zvezde na nebu

da zauvek svetle u očima ljudi

koji stvaraju reči

koje stvaraju tvorca

u uzajamnosti stvaranja

ali koliko je to tih lepih reči

u odnosu na sve reči ukupno

sa svim onim običnim i onim najgorim rečima

sa blebetanjima kreveljenjima i baljezganjima

sa lažima uvredama odvrtanim i sramnim rečima

nula nula nula i još oko petnaest nula

zarez jedan posto

ili nešto manje

a sve su one i lepe i ružne naše

ljudske reči

ljudskog pričanja ljudske sudbine

da pričate odsad večito u znoju lica svog

reče onaj matori bradonja na oblacima

još na početku vremena pre prve reči

SUMRAK BOGOVA – Nena Miljanović

  U polensko jutro Probudih se propupela u nagoveštaj žene Očarana odrazom iz ogledala Kao kožu tesnu Odbacih svoje bezbolno doba U korist dve jabuke zelene pod košuljom I sitne sedefne školjke Sa tek zametnutim crvenim biserom Zavarana svojom (ne)moći Kretoh putem spoticanja I niko me posrnulu ne prihvati Nijedna krila anđela Ne ublažiše pad … Настави са читањем “SUMRAK BOGOVA – Nena Miljanović”

 

U polensko jutro
Probudih se propupela u nagoveštaj žene
Očarana odrazom iz ogledala
Kao kožu tesnu
Odbacih svoje bezbolno doba
U korist dve jabuke zelene pod košuljom
I sitne sedefne školjke
Sa tek zametnutim crvenim biserom

Zavarana svojom (ne)moći
Kretoh putem spoticanja
I niko me posrnulu ne prihvati
Nijedna krila anđela
Ne ublažiše pad posle letova
Svi moji anđeli čuvari
Ljubav Mati i Bog
Ostali su iza vrata vremena koje sam napustila

U sumrak sebe
Suzama kajanja
Oprah sa sebe tragove grabežljivih ruku
Svih berača jabuka i lovaca na bisere
Nevina kao detinjstvo
Poslednji put se vinuh jutarnjom nadom
I polenski prah prezrle ženskosti
U padu okrunih na obećavajuće reči
Poznog vrtlara i mutnog lovca
I umreh majko i bože
Jer mišljah da je konačno ljubav
A samo je poslednji pali andjeo prste pružio
Za zrnom zdrobljenog bisera