Zaludna nada
.
Bez tebe mila, dugi su časi,
kroz mukle noći kojim nema kraja,
i samo nada: Hoće li glasi,
odnosi mi pogled put zvijezda sjaja.
.
Hoće li glase donijeti zvijezde,
da si još sama i da mi se nadaš,
da tvoje misli mome srcu jezde
i da bar malo, ti za mnome stradaš.
.
Kô što moje misli, sa tobom su uvijek,
i bore se s olujama da te ne izgube,
pronoseć’ sa sobom moga krika jek,
i nadu da će usne, iznova da ljube.
.
Al’ to nije nada, nego treptaj bolan,
razaznajem gdje sam, kad pokrijem oči,
pa poražen zovem svirce do svog stola
i snenog kelnera, da još rakije natoči…
.
Onda kitim svirce da mi pjesmu poju,
pjesmu o ljubavi, koje više nije,
da mi pjesmom udijele utjehu pokoju,
i zagriju srce, što za tobom bije!
.
Kad se noć povuče, nestane i nada,
ostavlja me samog…,
da me zore studen polagano trijezni,
samo jedna suza, dok niz obraz pada,
kazuje mi jetko…,
-sve bile su laži, samo pusti sni-!
.
Miro Beribaka
