ПЕКО ЛАЛИЧИЋ
БЕСКРАЈ КРАЈА
Бескрајан
слутим
крај
бескрајем се
обнавља
не познаје
празнину
не признаје
пролазност
траје
у суштини
рађања ума
бескрајан
ничим
ограничен

Добродошли!
ПЕКО ЛАЛИЧИЋ БЕСКРАЈ КРАЈА Бескрајан слутим крај бескрајем се обнавља не познаје празнину не признаје пролазност траје у суштини рађања ума бескрајан ничим ограничен
ПЕКО ЛАЛИЧИЋ
БЕСКРАЈ КРАЈА
Бескрајан
слутим
крај
бескрајем се
обнавља
не познаје
празнину
не признаје
пролазност
траје
у суштини
рађања ума
бескрајан
ничим
ограничен

PEKO LALIČIĆ MOJ AFORIZAM: TEK KAD SAM PROGLEDAO, PAO MI JE MRAK NA OČI.

PEKO LALIČIĆ
MOJ AFORIZAM:
TEK KAD SAM PROGLEDAO,
PAO MI JE MRAK NA OČI.
Ostala je prazna haljina Otisak prsta na Karajonu I izdahnute reči na …. Rasklopljenoj svesci… . Miris duše je kao leptir Leteo po sobi Spreman da te preda zvezdama …… U zlatnom ponebljenju . Tamo si gde niko Nikada neće biti ……………Osim tebe ………………….Na bezbroj belih strana
Ostala je prazna haljina
Otisak prsta na Karajonu
I izdahnute reči na
…. Rasklopljenoj svesci…
.
Miris duše je kao leptir
Leteo po sobi
Spreman da te preda zvezdama
…… U zlatnom ponebljenju
.
Tamo si gde niko
Nikada neće biti
……………Osim tebe
………………….Na bezbroj belih strana
sa svim čarima… SA SVIM ČARIMA Govoreći o njoj ,spoznajem koliko sebi značim, i sama misao vredi dovoljna da blistam,i zračim!!! Želja mi da nosim je sa sobom gde god da sam,danima… umanjenu al’ celu sa svim čarima Blisku….blizu srca Nosio bih je vidljivu u mojim čulima skrivenu dok sluša mi svaku … Настави са читањем “…Sa svim čarima… Aca Gajević”
SA SVIM ČARIMA
Govoreći o njoj ,spoznajem
koliko sebi značim,
i sama misao vredi
dovoljna da blistam,i zračim!!!
Želja mi da nosim je sa sobom
gde god da sam,danima…
umanjenu al’ celu
sa svim čarima
Blisku….blizu srca
Nosio bih je vidljivu
u mojim čulima skrivenu
dok sluša mi svaku reč stidljivu
Nosio bih je u reveru
da mi snagu kao leptiru, uliva…
Kad mi je život na granici strpljenja
blagom reči da me umiva
Voleo bih da je volim
i kad me gordosti njene lome
Kada me vredja dok ruku mi steže
a pogled poklanja ko zna kome
U moru reči ne izgovorenih
naučio bih i da ćutim
i kada se mojoj slabosti smeje
prećutao bih da se ljutim
Pod mojom je kožom skrivena,
obučena da ne ozebe
Kao dugme za srce prišivena
i svoj sitan vez,veze…
Osećaj je čudan,i redak
u balansu svojih svetova,
prenosim zbilju u snove,
i opet iz početka do prvih petlova.
A G
Pisano u mirnoj aprilskoj noći…
02/03.04.2011
Neverovatno je šta se desilo tog dana, tačno u ponoć Da li bi iko mogao bilo šta da pretpostavi? (Osim mene) Još uvek zadrhtim kada pomislim na to… Kako je dan odvejavao sa bora, ja sam grozničavije plakala! Rekli su mi, unapred, mnogi – biće tu svega i svačega, Pokušaj da imaš raširene oči i … Настави са читањем “Praznina — Marina Adamović”
Neverovatno je šta se desilo tog dana, tačno u ponoć
Da li bi iko mogao bilo šta da pretpostavi?
(Osim mene)
Još uvek zadrhtim kada pomislim na to…
Kako je dan odvejavao sa bora, ja sam grozničavije plakala!
Rekli su mi, unapred, mnogi – biće tu svega i svačega,
Pokušaj da imaš raširene oči i punu čašu vode, odmah pored glave..
Ali,
Dok je ponoć otkucavala, ja sam upala nadohvat svemu,
Pa sam vrisnula tako glasno da mi opne još uvek odzvanjaju i klepeću…
Čula sam pucanj, uzvike, kroz draperije videla munje stravičnih boja!
Osetila sam ubod negde … tu … ili… ovde..
.
U otpusnoj listi piše da sam tada izjavila:
“Novu Godinu treba zakonom zabraniti
U i pokraj ludnice u koju ste me smestili
Pre dolaska Deda Mraza!”
(Koji je bez milosti, lagano,
Jednim dahom pogasio sveće…
A moje misli pregazio
U pustinji Mlečnog puta)
Ljudske nauke su znatno napredovale i u najnovije vereme dostigle kulminaciju, u svim segmentima ljudskog zivota i najvisu gradjansku civilizaciju. Postignuta su visoka znavstvena dostignuca, koja omogucavaju bolji zivot i rad coveku, u nasem visko modernizvanom sadasnjem , dvadeset i prvom veku. Ljudska znanja i kultura prenose se i na “modernizaciju” nekih “rasa”, … Настави са читањем ““MODERAN” PASJI ZIVOT”
Ljudske nauke su znatno napredovale
i u najnovije vereme dostigle kulminaciju,
u svim segmentima ljudskog zivota
i najvisu gradjansku civilizaciju.
Postignuta su visoka znavstvena dostignuca,
koja omogucavaju bolji zivot i rad coveku,
u nasem visko modernizvanom sadasnjem ,
dvadeset i prvom veku.
Ljudska znanja i kultura prenose se
i na “modernizaciju” nekih “rasa”,
domacih i drugih zivotinja,
a posebno u nekim sluzbama potrebnih pasa.
Psi se ne upotrebljavaju kao nekada,
za cuvanje seoskih kuca i ovaca,
nego i za policiju, vojsku i razonodu,
koji kostaju njihove vlasnike mnogo novaca.
Postoje i skole za policijske, vojne,
sportske , zabavne i lovacke,
cije su visoke novcane cene kostanja,
a oni imaju i svoje posebne znacke.
Mnogi gradjani ih kupuju i neguju,
u svojim kucama i stanovima,
kao znak humanosti i njihovog standarda,
da to pokazu mnogim drugima.
Sa njima setaju i stanuju skupa,
vode ih po gradovima i u njihove “skole”,
kao i na razna organizovana takmicenja,
iz humanosti, jer kazu da ih oni i njiohva deca vole.
Narod se na sve ovo ne cudi,
vec o “modernom” zivotu pasa govori,
a o njima se pohvalno izrazavaju
i njihovi veterinari – doktori.
Neki gradjani govore u sali,
da se uskoro mogu dogoditi
i neke velike “skolske” novosti,
da ce se za pse mozda i “fakulteti” otvoriti.
Pitaju se , ko ce na “fakultetima”,
njihovi “profesori” biti,
jer posle zavrsenih “studija”
i polozenih ispita trebaju “diplome” dobiti!
Zivko Begovic
DEČIJE RADOSTI Ja imam seku i zeku, ti imaš bracu i macu, s njima se možemo igrati i svakog dana zabavljati. Mi imamo mame i tate i njihove oči nas svugde prate, a naše bake i deke nas mnogo vole i za naše zdravlje se Bogu mole. Mame, tate, bake i deke se staraju, da … Настави са читањем “DEČIJE RADOSTI – Živko Begović”

DEČIJE RADOSTI
Ja imam seku i zeku,
ti imaš bracu i macu,
s njima se možemo igrati
i svakog dana zabavljati.
Mi imamo mame i tate
i njihove oči nas svugde prate,
a naše bake i deke nas mnogo vole
i za naše zdravlje se Bogu mole.
Mame, tate, bake i deke se staraju,
da svake godine nase rodjendane “proslavljaju”,
a kada se proslavljaju naše Slave,
onda se za goste najbolja jela prave.
Kada Božić i Uskrs dodju,
oni tako brzo ne prodju,
po tri dana se praznuju,
pa decu najviše obraduju.
Deca se najviše raduju od svih,
jer dobijaju poklone od mladih i starih,
poklonima se raduju i svi ostali,
ali su oni decu najviše obradovali.
(C) Živko Begović
JELA Na proplanku iznad sela ispred šume i bokora jorgovana, stasala je, zimzelena, vita jela. Ispod njenih gustih grana, u svežini njenog hlada, vezak vezla pastirica Jela mlada. Vez’o sam joj slatke priče, o ljubavi što iz mladog srca niče. Zanesena u svoj vez gledala me s čežnjom vrelom a na platnu snežno belom širio … Настави са читањем “Jela- Miljojko Milojević”
JELA
Na proplanku iznad sela
ispred šume i bokora jorgovana,
stasala je, zimzelena, vita jela.
Ispod njenih gustih grana,
u svežini njenog hlada,
vezak vezla pastirica Jela mlada.
Vez’o sam joj slatke priče,
o ljubavi što iz mladog srca niče.
Zanesena u svoj vez
gledala me s čežnjom vrelom
a na platnu snežno belom
širio se veličanstven rumen slez.
Jesen stiže: magle… kiše…
Ispod jele ne ljubi me Jela više!
Moja Jela, moja ljubav, čežnja, nada…
vratila se u svetlosti velegrada…
Joj, uh, ah, što boli,
što srce strada
pastirica kad se voli!
Kad se ljubi pa izgubi
u sivoj gžungli velegrada…
***
Ej, taksisto, kočijašu,
gasi tadžu, gasi, gas!
Ne vozi me u velegrad,
već u krčmu staru našu
da utažim gorki jad,
u vinu da nađem spas…
In vino veritas!
(C) Miljojko Milojević
15.2.2011
ELEGIJA Pružam ruku ili san Leptiru Leptir sleće U očajnu pesmu . On zna Da nam Više Nema spasa (C) Marina Adamović
ELEGIJA
Pružam ruku ili san
Leptiru
Leptir sleće
U očajnu pesmu
.
On zna
Da nam
Više
Nema spasa
(C) Marina Adamović
“Cudnovato” je sadasnje covecanstvo na svetu, gledajuci na celu nasu svetsku planetu. Svega se i svasta, svugde dogadja, sto mnoge narode na svetu “pogadja”. Nije potrebno imati visoki obrazovni nivo, da bi se ustanovilo, da li je zato covecanstvo “krivo”? Svi se borimo sa mnogim problemima i brigama, mada stojimo na svojim vlastitim nogama. … Настави са читањем ““CUDNOVATI” SVET”
“Cudnovato” je sadasnje covecanstvo na svetu,
gledajuci na celu nasu svetsku planetu.
Svega se i svasta, svugde dogadja,
sto mnoge narode na svetu “pogadja”.
Nije potrebno imati visoki obrazovni nivo,
da bi se ustanovilo, da li je zato covecanstvo “krivo”?
Svi se borimo sa mnogim problemima i brigama,
mada stojimo na svojim vlastitim nogama.
Ne trazi niko, da mu se sreca deli,
kako bi bili, zdravi i veseli?
Sve sto se dogadja, vidimo i znamo,
a za resenje mnogih problema, malo sta preduzimamo!
Mnogo se govori i na sve strane pise,
da se zato najodgovorniji na svetu angazuju vise,
kako bi mnogi problemi nagomilani,
u korist covecanstva trebali biti sanirani.
Najnovija dostignuca u naoruzanju i njihove probe,
uperena su mozda protiv covecanstva kao “novcane robe”,
a najveci i najjaci “mocnici” u svetu,
svojom tehnikom u naoruzanju celome svetu “pretu”.
Umesto da u narodu svako vodi svoje brige,
medju njima ima i onih, koji stvaraju razne “intrige”,
mesaju se u tudje poslove za svoje vreme,
stvarajuci medju narodima u svetu jos vece probleme.
Sve postojece najvise svetske organizacije,
ne smatraju se i postuju kao medjunarodne institucije,
a njihove odluke, rezolucije i zahteve,
najveci svetski “mocnici” ignorisu, izvrsavajuci svoje prohteve.
U najnovije vreme, suoceni smo sa klimatskim opasnostima,
koje “prete” covecanstvu sa svojim kretanjima,
a ako se ovome dodaju netrpeljivosti nekih “politickih” aspiranata,
govori se ponegde, o mogucnosti “izbijanja” mozda Treceg svetskog rata.
Ratovi su uvek bili slabosti diplomatije,
a dogadjali su se tamo, gde nje bilo nije.
Celi svet bi trebao sacinjavati jenu veliku “familiju”,
da se ona “bori” za mir, slogu, medjusobnom razumevanju i toleranciju!
Zivko Begovic