Пеко Лаличић, Из циклуса ,,БЕСКРАЈ БУДУЋЕГ”

ПЕКО ЛАЛИЧИЋ БЕСКРАЈ КРАЈА Бескрајан слутим крај бескрајем се обнавља не познаје празнину не признаје пролазност траје у суштини рађања ума бескрајан ничим ограничен

ПЕКО ЛАЛИЧИЋ
БЕСКРАЈ КРАЈА

Бескрајан
слутим
крај

бескрајем се
обнавља

не познаје
празнину

не признаје
пролазност

траје
у суштини
рађања ума

бескрајан

ничим
ограничен

Pesnikinji — Marina Adamović

Ostala je prazna haljina Otisak prsta na Karajonu I izdahnute reči na …. Rasklopljenoj svesci… . Miris duše je kao leptir Leteo po sobi Spreman da te preda zvezdama …… U zlatnom ponebljenju . Tamo si gde niko Nikada neće biti ……………Osim tebe ………………….Na bezbroj belih strana

Ostala je prazna haljina

Otisak prsta na Karajonu

I izdahnute reči na

…. Rasklopljenoj svesci…

.

Miris duše je kao leptir

Leteo po sobi

Spreman da te preda zvezdama

…… U zlatnom ponebljenju

.

Tamo si gde niko

Nikada neće biti

……………Osim tebe

………………….Na bezbroj belih strana

…Sa svim čarima… Aca Gajević

sa svim čarima… SA SVIM ČARIMA Govoreći o njoj ,spoznajem koliko sebi značim, i sama misao vredi dovoljna da blistam,i zračim!!!   Želja mi da nosim je sa sobom gde god da sam,danima… umanjenu al’  celu sa svim čarima   Blisku….blizu srca   Nosio bih je vidljivu u mojim čulima skrivenu dok sluša mi svaku … Настави са читањем “…Sa svim čarima… Aca Gajević”

sa svim čarima…

SA SVIM ČARIMA

Govoreći o njoj ,spoznajem

koliko sebi značim,

i sama misao vredi

dovoljna da blistam,i zračim!!!

 

Želja mi da nosim je sa sobom

gde god da sam,danima…

umanjenu al’  celu

sa svim čarima

 

Blisku….blizu srca

 

Nosio bih je vidljivu

u mojim čulima skrivenu

dok sluša mi svaku reč stidljivu

 

Nosio bih je u reveru

da mi snagu kao leptiru, uliva…

Kad mi je život na granici strpljenja

blagom reči da me umiva

 

Voleo bih da je volim

i kad me gordosti njene lome

Kada me vredja dok ruku mi steže

a pogled poklanja ko zna kome

 

U moru reči ne izgovorenih

naučio bih i da ćutim

i kada se mojoj slabosti smeje

prećutao bih  da se ljutim

 

Pod mojom je kožom skrivena,

obučena da ne ozebe

Kao dugme za srce prišivena

i svoj sitan vez,veze…

 

Osećaj je čudan,i redak

u balansu svojih svetova,

prenosim zbilju u snove,

i opet iz početka do prvih petlova.

 

A G

Pisano u mirnoj aprilskoj noći…

02/03.04.2011

Praznina — Marina Adamović

Neverovatno je šta se desilo tog dana, tačno u ponoć Da li bi iko mogao bilo šta da pretpostavi? (Osim mene) Još uvek zadrhtim kada pomislim na to… Kako je dan odvejavao sa bora, ja sam grozničavije plakala! Rekli su mi, unapred, mnogi – biće tu svega i svačega, Pokušaj da imaš raširene oči i … Настави са читањем “Praznina — Marina Adamović”

Neverovatno je šta se desilo tog dana, tačno u ponoć

Da li bi iko mogao bilo šta da pretpostavi?

(Osim mene)

Još uvek zadrhtim kada pomislim na to…

Kako je dan odvejavao sa bora, ja sam grozničavije plakala!

Rekli su mi, unapred, mnogi – biće tu svega i svačega,

Pokušaj da imaš raširene oči i punu čašu vode, odmah pored glave..

Ali,

Dok je ponoć otkucavala, ja sam upala nadohvat svemu,

Pa sam vrisnula tako glasno da mi opne još uvek odzvanjaju i klepeću…

Čula sam pucanj, uzvike, kroz draperije videla munje stravičnih boja!

Osetila sam ubod negde … tu … ili… ovde..

.

U otpusnoj listi piše da sam tada izjavila:

“Novu Godinu treba zakonom zabraniti

U i pokraj ludnice u koju ste me smestili

Pre dolaska Deda Mraza!”

(Koji je bez milosti, lagano,

Jednim dahom pogasio sveće…

A moje  misli pregazio

U pustinji  Mlečnog puta)

 

“MODERAN” PASJI ZIVOT

Ljudske nauke su znatno napredovale i u najnovije vereme dostigle kulminaciju, u svim segmentima ljudskog zivota i najvisu gradjansku civilizaciju.   Postignuta su visoka znavstvena dostignuca, koja omogucavaju bolji zivot i rad coveku, u nasem visko modernizvanom sadasnjem , dvadeset i prvom veku.   Ljudska znanja i kultura  prenose se i na “modernizaciju” nekih “rasa”, … Настави са читањем ““MODERAN” PASJI ZIVOT”

Ljudske nauke su znatno napredovale

i u najnovije vereme dostigle kulminaciju,

u svim segmentima ljudskog zivota

i najvisu gradjansku civilizaciju.

 

Postignuta su visoka znavstvena dostignuca,

koja omogucavaju bolji zivot i rad coveku,

u nasem visko modernizvanom sadasnjem ,

dvadeset i prvom veku.

 

Ljudska znanja i kultura  prenose se

i na “modernizaciju” nekih “rasa”,

domacih i drugih zivotinja,

a posebno u nekim sluzbama potrebnih pasa.

 

Psi se ne upotrebljavaju kao nekada,

za cuvanje seoskih kuca i ovaca,

nego i za policiju, vojsku i razonodu,

koji kostaju njihove vlasnike mnogo novaca.

 

Postoje i skole za policijske, vojne,

sportske , zabavne i lovacke,

cije su visoke novcane cene kostanja,

a oni imaju i svoje posebne znacke.

 

Mnogi gradjani ih kupuju i neguju,

u svojim kucama i stanovima,

kao znak humanosti i njihovog standarda,

da to pokazu mnogim drugima.

 

Sa njima setaju i stanuju skupa,

vode ih po gradovima i u njihove “skole”,

kao i na razna organizovana takmicenja,

iz humanosti, jer kazu da ih oni i njiohva deca vole.

 

Narod se na sve ovo ne cudi,

vec o “modernom” zivotu pasa govori,

a o njima se pohvalno izrazavaju

i njihovi veterinari – doktori.

 

Neki gradjani govore u sali,

da se uskoro mogu dogoditi

i neke velike “skolske” novosti,

da ce se za pse mozda i “fakulteti” otvoriti.

 

Pitaju se , ko ce na “fakultetima”,

njihovi “profesori” biti,

jer posle zavrsenih “studija”

i polozenih ispita trebaju “diplome” dobiti!

Zivko Begovic

 

 

 

 

DEČIJE RADOSTI – Živko Begović

DEČIJE RADOSTI Ja imam seku i zeku, ti imaš bracu i macu, s njima se možemo igrati i svakog dana zabavljati. Mi imamo mame i tate i njihove oči nas svugde prate, a naše bake i deke nas mnogo vole i za naše zdravlje se Bogu mole. Mame, tate, bake i deke se staraju, da … Настави са читањем “DEČIJE RADOSTI – Živko Begović”

ZivkoB

DEČIJE RADOSTI

Ja imam seku i zeku,
ti imaš bracu i macu,
s njima se možemo igrati
i svakog dana zabavljati.

Mi imamo mame i tate
i njihove oči nas svugde prate,
a naše bake i deke nas mnogo vole
i za naše zdravlje se Bogu mole.

Mame, tate, bake i deke se staraju,
da svake godine nase rodjendane  “proslavljaju”,
a kada se proslavljaju naše Slave,
onda se za goste najbolja jela prave.

Kada Božić i Uskrs dodju,
oni tako brzo ne prodju,
po tri dana se praznuju,
pa decu najviše obraduju.

Deca se najviše raduju od svih,
jer dobijaju poklone od mladih i starih,
poklonima se raduju i svi ostali,
ali su oni decu najviše obradovali.

(C) Živko Begović

Jela- Miljojko Milojević

JELA Na proplanku iznad sela ispred šume i bokora jorgovana, stasala je, zimzelena, vita jela. Ispod njenih gustih grana, u svežini njenog hlada, vezak vezla pastirica Jela mlada. Vez’o sam joj slatke priče, o ljubavi što iz mladog srca niče. Zanesena u svoj vez gledala me s čežnjom vrelom a na platnu snežno belom širio … Настави са читањем “Jela- Miljojko Milojević”

Bile

JELA

Na proplanku iznad sela
ispred šume i bokora jorgovana,
stasala je, zimzelena, vita jela.
Ispod njenih gustih grana,

u svežini njenog hlada,
vezak vezla pastirica Jela mlada.
Vez’o sam joj slatke priče,
o ljubavi što iz mladog srca niče.

Zanesena u svoj vez
gledala me s čežnjom vrelom
a na platnu snežno belom
širio se veličanstven rumen slez.

Jesen stiže: magle… kiše…
Ispod jele ne ljubi me Jela više!
Moja Jela, moja ljubav, čežnja, nada…
vratila se u svetlosti velegrada…

Joj, uh, ah, što boli,
što srce strada
pastirica kad se voli!
Kad se ljubi pa izgubi
u sivoj gžungli velegrada…

***

Ej, taksisto, kočijašu,
gasi tadžu, gasi, gas!
Ne vozi me u velegrad,
već u krčmu staru našu
da utažim gorki jad,
u vinu da nađem spas…
In vino veritas!

(C) Miljojko Milojević
15.2.2011

“CUDNOVATI” SVET

“Cudnovato” je sadasnje covecanstvo na svetu, gledajuci na celu nasu svetsku planetu. Svega se i svasta, svugde dogadja, sto mnoge narode na svetu “pogadja”.   Nije potrebno imati visoki obrazovni nivo, da bi se ustanovilo, da li je zato covecanstvo “krivo”? Svi se borimo sa mnogim problemima i brigama, mada stojimo na svojim vlastitim nogama. … Настави са читањем ““CUDNOVATI” SVET”

“Cudnovato” je sadasnje covecanstvo na svetu,

gledajuci na celu nasu svetsku planetu.

Svega se i svasta, svugde dogadja,

sto mnoge narode na svetu “pogadja”.

 

Nije potrebno imati visoki obrazovni nivo,

da bi se ustanovilo, da li je zato covecanstvo “krivo”?

Svi se borimo sa mnogim problemima i brigama,

mada stojimo na svojim vlastitim nogama.

 

Ne trazi niko, da mu se sreca deli,

kako bi bili, zdravi i veseli?

Sve sto se dogadja, vidimo i znamo,

a za resenje mnogih problema, malo sta preduzimamo!

 

Mnogo se govori i na sve strane pise,

da se zato najodgovorniji na svetu angazuju vise,

kako bi mnogi problemi nagomilani,

u korist covecanstva trebali biti sanirani.

 

Najnovija dostignuca u naoruzanju i njihove probe,

uperena su mozda protiv covecanstva kao “novcane robe”,

a najveci i najjaci “mocnici” u svetu,

svojom tehnikom u naoruzanju celome svetu “pretu”.

 

Umesto da u narodu svako vodi svoje brige,

medju njima ima i onih, koji stvaraju razne “intrige”,

mesaju se u tudje poslove za svoje vreme,

stvarajuci medju narodima u svetu jos vece probleme.

 

Sve postojece najvise svetske organizacije,

ne smatraju se i postuju kao medjunarodne institucije,

a njihove odluke, rezolucije i zahteve,

najveci svetski “mocnici” ignorisu, izvrsavajuci  svoje prohteve.

 

U najnovije vreme, suoceni smo sa klimatskim opasnostima,

koje “prete” covecanstvu sa svojim kretanjima,

a ako se ovome dodaju netrpeljivosti nekih “politickih” aspiranata,

govori se ponegde, o mogucnosti “izbijanja” mozda Treceg svetskog rata.

 

Ratovi su uvek bili slabosti diplomatije,

a dogadjali su se tamo, gde nje bilo nije.

Celi svet bi trebao sacinjavati jenu veliku “familiju”,

da se ona “bori” za mir, slogu, medjusobnom razumevanju i toleranciju!

Zivko Begovic