Kamo god pogled Seže Te beskrajne travke tišine Bili bi zeleni mlazevi svjetlosti Bili bi nesan urođenika iz Amazonije Pa bi mrmljajući ponovio Kako ni jedna travka u dolini Ne umire bez znanja cijele doline Priklanjam se tom suglasju Suhozida zaraslog u šipražje Dlanom bih polako dok bdim Ljuštio šutnju s te okamine Da se … Настави са читањем “PRIZOR – Mirko Popović”
No votes yet.
Please wait…
Kamo god pogled Seže Te beskrajne travke tišine Bili bi zeleni mlazevi svjetlosti Bili bi nesan urođenika iz Amazonije Pa bi mrmljajući ponovio Kakoni jedna travka u dolini Ne umire bez znanja cijele doline
Priklanjam se tom suglasju Suhozida zaraslog u šipražje Dlanom bih polako dok bdim Ljuštio šutnju s te okamine Da se oglasi o svojoj naravi O plodnosti, svrsi i smislu U nedođiji Koju zaludno pokušavam Usporediti sa slikama grada Ostavljenih u daljini
Ali kamo god pogled Seže Grad je Nečujan iz ove udaljenosti Ne znam što bi rekao Urođenik iz Amazonije Tek i ovdje i tamo Kaplje prolaznost I glasno huji vrijeme
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
