koraci stepeništem skriti oku možda je netko dalek pustim kolodvorom otkoračao ili je jeknuo modri kamen noći možda iznenada glasno čeznu olupine broda za našim sidrištima dok se grgolj vode budi nasloni uho na jučer na davno na nevidljivo dišu li krhotine žarē li se još nečiji daleki drhtaji a možda se samo s … Настави са читањем “dok kiše odlaze – Mirko Popović”
No votes yet.
Please wait…
koraci stepeništem
skriti oku
možda je
netko dalek
pustim kolodvorom
otkoračao
ili je jeknuo
modri kamen noći
možda iznenada
glasno čeznu
olupine broda
za našim sidrištima
dok se grgolj vode
budi
nasloni uho na jučer
na davno
na nevidljivo
dišu li krhotine
žarē li se još
nečiji daleki drhtaji
a možda se samo
s iščezlim sliluetama
teških kiša
sudaramo
dok nam oblike njišu
i damare nam broje
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
