СЕЋАЊЕ НА САВУ ШУМАНОВИЋА

Поетско вече у коме су песници из Шида говорили своје стихове инспирисане животом и делом Саве Шумановића. СЕЋАЊЕ НА САВУ ШУМАНОВИЋА Галерија слика “Сава Шумановић” у Шиду Програм је пригодним речима отворила Весна Буројевић а учествовали су Снежана Михајловић, Драган Мандић, Слободан Цвитковић, Јован Бошњаковић, Весна Петровић, Милена Алексић (стихове говорила Љупка Радишић), Радојка Крсмановић-Плечко, … Настави са читањем “СЕЋАЊЕ НА САВУ ШУМАНОВИЋА”

Поетско вече у коме су песници из Шида говорили своје стихове инспирисане животом и делом Саве Шумановића.

СЕЋАЊЕ НА САВУ ШУМАНОВИЋА
Галерија слика “Сава Шумановић” у Шиду
Програм је пригодним речима отворила Весна Буројевић а учествовали су Снежана Михајловић, Драган Мандић, Слободан Цвитковић, Јован Бошњаковић, Весна Петровић, Милена Алексић (стихове говорила Љупка Радишић), Радојка Крсмановић-Плечко, Светислав Ненадовић, Веселин Вучковић, Сања Тиркајло, Хаџи Ђорђе Воларевић (стихове говорио Зденко Лазор), Срђан Малешевић и Љиљана Јовановић.
Сниматељ Деле, Адашевци

I NAŠE BI, PA PROĐE – Milovan Petrović

I naše bi, pa prođe kao što će svačije biti, kad cvetno proleće ostane za nama ne vredi za njim žaliti. I naše bi, pa prođe jesen je na pragu sada, proleće davno je prošlo naše već prva magla pada. I naše bi, pa prođe pa čemu sve ovo sada, s’ maglama jesen donosi tugu, … Настави са читањем “I NAŠE BI, PA PROĐE – Milovan Petrović”

Relaterad bild

I naše bi, pa prođe
kao što će svačije biti,
kad cvetno proleće ostane za nama
ne vredi za njim žaliti.

I naše bi, pa prođe
jesen je na pragu sada,
proleće davno je prošlo naše
već prva magla pada.

I naše bi, pa prođe
pa čemu sve ovo sada,
s’ maglama jesen donosi tugu,
a za prolećem čežnja vlada.

I naše bi, pa prođe
gde ćemo mi to sada?
u jesen put nas vodi
a ti si za mene mlada.

I naše bi, pa prođe
sad venu ruže naše,
obrisi proleća ostaju daleko
žute nas boje plaše.

Milovan Petrović

LJUBAV JE TO ~ milka vukic v.

. Njihovo drustvo  pomalo je predosjecalo, ili nije znalo stvarno stanje. Neki su mislili da su poznanici ili prijatelji, neki I da su do besvesti zaljubljeni. Oni koji od sebe zele a nemogu pobjeci. Vidjali bi ih povremeno u drustvu, same kako setaju ili jednostavno stoje na ulici podupiruci ledjima zgradu. Oni su malo razgovarali. Suteci … Настави са читањем “LJUBAV JE TO ~ milka vukic v.”

.

Njihovo drustvo  pomalo je predosjecalo, ili nije znalo stvarno stanje. Neki su mislili da su poznanici ili prijatelji, neki I da su do besvesti zaljubljeni. Oni koji od sebe zele a nemogu pobjeci. Vidjali bi ih povremeno u drustvu, same kako setaju ili jednostavno stoje na ulici podupiruci ledjima zgradu.

Oni su malo razgovarali. Suteci jedno pokraj drugog su se opustali, u vazduhu uzivali. Bio je to cudan spoj vibracije,znali su samo jedno o drugom ono najbitnije.

To je jedinstven I poseban zivotni car….osjecaj u nutrinama  neizrecivi; koji su samo oni razumjeli. S rukom u ruci ili bez nje dijelili su duhovno sve.Misli su im se spajale u jedinstvenu cijelinu. Srca su kocala jednomjerno, disali su tako cak I uzdahnuli jednako duboko ili kratko. Onaj ko prvi prekine tisinu, da recenicom nesto kaze, na pola recenice drugo bi je zavrsilo.Samo osmjeh blazeni je potvrdio da su istovremeno delili zamisljeno. To nesto neobicno, duboko I sveto u njima diktiralo je medjusobno uvazavanje I postovanje.Kao da su iz nekog starog doba kada se znao kodeks vrednovanja. Mozda vam zvuci bajkovito I nestvarno, ali to je bilo to.

Ljubav je to bila.Toj ljubavi su tim kodeksom bila i odsecena krila. Balkan ne pruza zivot iz snova. Cvrsto I temeljno porodica se razvija I zna se nepisano pravilo kako se I skim razgranava.

Tole ljetne veceri mjesec je noc osvetlio kao dan sumaglice. Videlo se sve, kao da je moralo bas tako da bude, da nedodje do zabune.

Iznenadio ju je dosavsi pred njeno drustvo. Pozveo je samu da mu se pridruzi.Pogled i zagrljaji rekli su joj sve sto u njemu odavno osecala. Ljubav njegova je sazrela. Zeleo je da sjedne s njim na motor i krenu u njegov dom.

Znala je da se ne sali. Znao je i on koliko njoj to znaci. Reci nisu dovoljno napredne da bi to oslikati umele. Grc svijesti u dusi to je odmah strasnim bolom razneo. Zivot ima svoja pravila po kom se balkanska porodica vjencanjem blagosilja. Sin imucnog porodicnog gazdinstva nezeni se uz blagoslov roditelja s devojkom siromaha.

Rekla mu je to sve uz par reci, zeleci mu srecu. Previse ga voli da mu sutrasnjicu ugrozi. Nije komentarisao. Sutke ju je stezao na svoje grudi kao da je zeleo da je pod kozu u njdraa utisne, tu sakrije, ostavi. Stajali su dugo na cesti.Dusa I srca su kucali sve , nisu brisali suze…znali su oboje da njihova ljubav povredila bi mnoge. Slomila bi I njih same. Ona se otrgla iz zagrljaja i ubrzo mu nestala iz vidokruga.

Povremeno su se sretali na ulici.Ponekad bi se pogledali, ponekad samo klimnuli glavom i produzili, upitali za zdravlje …. jedno od njih bi preslo na drugu stranu ulice. Najteze i najsvetije je bilo kada bi joj bez reci prisao na ulici I setao pored nje dio njenog puta dok se s posla vracala kuci. Obicno bi poslije odredjene duzine puta i izmenjenih par pogleda promrmljao nesto za pozdrav…. okrenuvsi se, na peti desne cipele, otisao u bar da se napije ili kod neke zenske da ubije vreme.

Poslije 6 mjeseci ona se udala.Bilo mu je drago sto je ona prva to uradila.Nije znao da ona bezeci od njega i sebe uskace u zivotno zdrelo masine za mljevenje duse i tela, nadajuci se da ce vreme uciniti svoje.

Nedugo iza toga on se ozenio.Misli ona: musko je, uspece srecu imati I sve zaboraviti.

Ljubav je to.Zivi ona u njoj vjecno.Nebitno je da li zivot vuku zdrava ili polomljena krila. Dise sve dok je dusa ziva.

КАД СЕ ПРОСИ КОСОВКА ДЕВОЈКА – Срећко Симић

КАД СЕ ПРОСИ КОСОВКА ДЕВОЈКА Када у ковчегу Замиришу дуње међу кошуљама И јелек се раскопча Пошаљи ми просце Нека на девојачкој капији пушка груне Нека се закуне Срце твоје Да ће заувек бити моје А ја ћу ти верна бити У постељи и над колевком И стару ти мајку служити Оцу руке љубити Када … Настави са читањем “КАД СЕ ПРОСИ КОСОВКА ДЕВОЈКА – Срећко Симић”

КАД СЕ ПРОСИ КОСОВКА ДЕВОЈКА

Када у ковчегу
Замиришу дуње међу кошуљама
И јелек се раскопча
Пошаљи ми просце

Нека на девојачкој капији пушка груне
Нека се закуне
Срце твоје
Да ће заувек бити моје

А ја ћу ти верна бити
У постељи и над колевком
И стару ти мајку служити
Оцу руке љубити

Када са брега
Замиришу плави снегови
И мраз заледи реку
Ти по мене дођи

Замолићу месец да за облак зађе
Да ме срдити брат не нађе
Док за тебе
Бело грло будем спремала

А ја ћу ти верна бити
У постељи и над колевком
И стару ти мајку служити
Оцу руке љубити

Када с пролећа
Бехар се простре низ пропланке
када косе расплетем низ груди бујне
са врелих ногу развежем опанке
одведи ме

Нек се не љути отац мој ни моје село
Када напустим мајку и кућни праг
Када на грло моје бело
Твојих усана оставиш траг

А ја ћу ти верна бити
У постељи и над колевком
И стару ти мајку служити
Оцу руке љубити

Када божурови у житу поцрвене
На зденцу хладном
Док умивам грло и лице
Ти дођи по мене

И нек се не љуте жетеоци и косци
Што крчаг воде моје им руке не носе
У поље божурова дошли су просци
Од зрелог жита да ме испросе

А ја ћу ти верна бити
У постељи и над колевком
И стару ти мајку служити
Оцу руке љубити

STADE VETAR – Milovan Petrović

Stade vetar i ne duva, zbunjen je zar ne? Duvao je već danima sad srete tebe. S’ divljenjem te vetar gleda, ta tvoja lepota, tu lepotu on ne vide za svoga života. Podrhtava al’ miruje ne zna šta bi sada, on mlad, snažan, severac je, ti lepa i mlada. Odvaži se da zaduva i gle … Настави са читањем “STADE VETAR – Milovan Petrović”

Stade vetar i ne duva,
zbunjen je zar ne?
Duvao je već danima
sad srete tebe.

S’ divljenjem te vetar gleda,
ta tvoja lepota,
tu lepotu on ne vide
za svoga života.

Podrhtava al’ miruje
ne zna šta bi sada,
on mlad, snažan, severac je,
ti lepa i mlada.

Odvaži se da zaduva
i gle čuda tada,
zaćarlija oko tebe,
ti lepa i mlada.

Šta se desi s’ onom snagom
gle čudna li jada,
zar severac da ćarlija
ti lepa i mlada.

Od severca snažnog hladnog
posta lahor blagi,
zavede ga mlada deva
pa šta da se radi.

Milovan Petrović

IZGUBLJENA ZVIJEZDA

Svaka zvijezda se potajno veseli, uzavrelim plamom treperi u noći, bez srodne duše život nije cijeli, najmanja se pita kad će ljubav doći. Stazama nebeskim zaneseno luta, otkriva dubinu svemirskoga carstva, u beskrajnoj noći nema pravog puta, sakrila je magla stope čovječanstva. Tajne života zvijezda putem spozna, na raskrižju snova zasljepljuju boli, trnovitim hodom ljubav … Настави са читањем “IZGUBLJENA ZVIJEZDA”

Svaka zvijezda se potajno veseli,
uzavrelim plamom treperi u noći,
bez srodne duše život nije cijeli,
najmanja se pita kad će ljubav doći.

Stazama nebeskim zaneseno luta,
otkriva dubinu svemirskoga carstva,
u beskrajnoj noći nema pravog puta,
sakrila je magla stope čovječanstva.

Tajne života zvijezda putem spozna,
na raskrižju snova zasljepljuju boli,
trnovitim hodom ljubav se upozna.

Nadahnuta duša u snovilju moli,
putove sudbine čisto srce pozna,
nestrpljivo čeka tko iskreno voli.

JECAJI SRCA – Milovan Petrović

Jecaji srca žene u noći odavno ona je sama, zamagljen pogled suzne su oči oko nje po svuda tama. Ne tako davno srećna je bila volela noći je duge, sada je tama guši i steže umreti može od tuge. Ljubav joj ode negde daleko već dugo živi sama, sećanja njena polako, lagano prekriva starosti tama. … Настави са читањем “JECAJI SRCA – Milovan Petrović”

Jecaji srca žene u noći
odavno ona je sama,
zamagljen pogled suzne su oči
oko nje po svuda tama.

Ne tako davno srećna je bila
volela noći je duge,
sada je tama guši i steže
umreti može od tuge.

Ljubav joj ode negde daleko
već dugo živi sama,
sećanja njena polako, lagano
prekriva starosti tama.

Slika je samo na njega seća,
prolaze sumorni dani,
žena i tuga u kući jednoj
i dalje žive sami.

Jednog će dana taj čovek doći,
kasno će biti za sve.
Žena ga više poznati neće
jer nije čovek sa slike.

Milovan Petrović

Pogovor o pesmi:

Pesmu sam napisao na osnovu istinitog događaja:

Sedamdesetih godina, igrom slučaja jedan Švedski mladi bračni par biva naprasno razdvojen. Naime jedna međunarodna humanitarna organizacija angažuje mladićevu kompaniju kako bi se priključila drugim kompanijama koje su već bile u Etiopiji i koje su tragale za tako neophodnom vodom.

Godine su prolazile, a mladić je premeštan sa jedne na drugu bušotinu.             Vremenom mu se gubi svaki trag, a njegova kompanija se posle nekoliko godina vraća u Švedsku, naravno bez njega. Njegova mlada žena ga i nasuprot najužasnijih priča o sudbini njenog voljenog i dalje čeka.

Godine prolaze, prolaze i decenije. Ženi je od voljenog ostala još samo slika, ali ga i dalje čeka. Čekajući tako završava u staračkom domu. Ona i njegova slika i takođe njena neizmerna ljubav prema voljenom čoveku koja je i dalje tera da ga čeka.          Senilnost polako uzima svoj danak, ali i dalje čuva njegovu sliku i čeka ga. Jednoga dana se na vratima staračkog doma pojavljuje starac koji kod osoblja doma traži upravo nju tvrdeći da je njen muž. Osoblje dovodi staricu koja na grudima grli staru sliku. Kada joj kazaše ko je on, ona ga pogleda, zatim pogleda sliku pa ponovo pridošlicu. Zatim staru sliku još čvršće privi na grudi i tiho reče; “Ne, to nije on” pa se lagano izgubi niz dugi hodnik.

Milovan Petrović

ŠAPUTANJE NOĆI

U dalekome gradu zavladala noć, na ulicama nema zaspale raje, razuzdana duša potajno se kaje, mjesečina remeti gluhoj tami moć. Sa šaputanjem noći ljubav je jača, papiru predadoh osjećaje vrele, ko ptice prema jugu misli se sele, uzbuđeno srce k dragoj korača. Jesenju idilu ljepotica diše, mjesečina krasi biserje kolajne, upoznati želim nježnog srca tajne. … Настави са читањем “ŠAPUTANJE NOĆI”

U dalekome gradu zavladala noć,
na ulicama nema zaspale raje,
razuzdana duša potajno se kaje,
mjesečina remeti gluhoj tami moć.

Sa šaputanjem noći ljubav je jača,
papiru predadoh osjećaje vrele,
ko ptice prema jugu misli se sele,
uzbuđeno srce k dragoj korača.

Jesenju idilu ljepotica diše,
mjesečina krasi biserje kolajne,
upoznati želim nježnog srca tajne.

Radoznali vjetar šapat noći njiše,
romantična duša piše verse sjajne,
živjet će za ljubav ove djeve bajne.

Sanjar – Nenad Đekić

Osuđen nevin, bez krivde kriv. Najveći grešnik bez greha grešan. Večiti sanjar nestvarnih snova i samom sebi po nekad smešan.   Zaljubljen oblak što sanja zvezdu, sazdan od pare, vode i soli. Zanesen letim,privučen sjajem u rukama njenim, bar da sagorim.

Osuđen nevin, bez krivde kriv.

Najveći grešnik bez greha grešan.

Večiti sanjar nestvarnih snova

i samom sebi po nekad smešan.

 

Zaljubljen oblak što sanja zvezdu,

sazdan od pare, vode i soli.

Zanesen letim,privučen sjajem

u rukama njenim, bar da sagorim.

ZVJEZDANA LAĐA

Kraljevstvo ljubavi savršenstvo pruža, odbljesci nadahnuća tvore živote, sazviježđe snova mirisna je ruža, svilom se probijaju svemirske flote. Grešnu radoznalost momak razoruža, romantični moment mladenaštvo ote, razbuktale strasti uzavrelo združa, plamena mladenka cvate od ljepote. Vjetrovi raznose osunčane želje, u ganutom srcu nada obitava, medenim rijekama teče veselje. Kada zvjezdanu lađu donese java, raduju djeca … Настави са читањем “ZVJEZDANA LAĐA”

Kraljevstvo ljubavi savršenstvo pruža,
odbljesci nadahnuća tvore živote,
sazviježđe snova mirisna je ruža,
svilom se probijaju svemirske flote.

Grešnu radoznalost momak razoruža,
romantični moment mladenaštvo ote,
razbuktale strasti uzavrelo združa,
plamena mladenka cvate od ljepote.

Vjetrovi raznose osunčane želje,
u ganutom srcu nada obitava,
medenim rijekama teče veselje.

Kada zvjezdanu lađu donese java,
raduju djeca ponosne roditelje,
nebeskom Stvoritelju ostaje slava.