Sunce postaje budilica,
i budilica postaje sitnica.
Tvoje lice podsjeća
na pogači.
Afrodita,
život te negira
da je svaka visina uspjeh.
Tvoja katarza
daje ti snagu olovke.
Napustila si grad
tražiti šešir
s dovoljno velikom sjenom.
Peta pjesma o Afroditi
Afrodita,
praviš kanton pjesama
i pomladiš jastuk dodirom
da ne nosi bore na vlasištu.
Ogrtač lijepih riječi
baciš ga što dalje od sebe
a onda uzimaš
reč običnih ljudi.
Četvrta pjesma o Afroditi
Gradiš
kuću želja
veoma visoko
i tako postaje nevidljiva.
Uveče praviš figure od pijeska
koje baciš u rijeku ujutro.
Nakon nevjere
pažljivo zalijepiš vazu,
i to ne traje
susjedi znaju za vazu!
Afrodita,
zašto bi se udala na hladnoći
kada je ljeto?
Treća pjesma o Afroditi
Afrodita,
budiš se svaki dan
sa pitanjem
kuda plovi ovaj brod?
Dugoročno
flertuješ sa riječima.
Budi skromna prema parfemima
čim sumnjivi ljudi
počet će grebati
ispod površine
onoga što jesi.
Afrodita,
narcis si koji se zakleo u tišini
i preselio se u ugodnu kožu
a geografiju morala
promijenio.
Tvoj krevet je mekan
tvoj san je trnovit
i u talogu kafe
prijeti čovjek s mačem.
Ko zna, možda predugo
nadahnjuješ me
i zato okupi moj mir
među dragim kamenjem.
Druga pjesma o Afroditi
Afrodita
znam da te bijes ubija
u tvojih stotinu kvadratnih metara samoće
a u sebi skrivaš želju
da duše svih varalica i latinskih ljubavnika
da ih zakljiš u poštansko sanduče
među starim šarenim pisma.
Afrodita
natjeraš me da se opet obratim tebi
i pisati dugačke pjesme
kao rezultat mog savršenog neznanja.
Ja ću te smjestiti
u najjednostavnijoj zagonetki
pokazaću ti Balkan
između dlanova,
i zaspiš s mišlju o svjetovnoj slavi.
Afrodita
tvoje ogledalo ima godinama
tvoj život je kotač,
ako je postojala pisaća mašina
bila bi tvoj savršeni dekor.
Prva pjesma o Afroditi
Iza ekrana
razdvajanje od tvoje taštine
prolazi bez puno detalja.
Donosim ti nove cipele
u čiju ljepotu sumnjaš
Još uvijek pozivaš goste
što ne dolazе?
Imaš pukotinu u srcu,
i ja
svaki stih napisan za тебе
prоtežem ga poput žice.
Magla se zgušnjava,
a zima te zna
po kaputu boje šišmiša.
Afrodita,
tvoje su usporedbe suvišne
i skromnost ti je kratka.
Izbrisat ću tvoje prokletstvo
ako je uopće negdje napisano.
Tuga
Premjestila sam dah
u tvom uzdahu.
To je bio kraj kraja
i početak početka.
Dok sam žalila za svojom mladošću
sjekira mi je pala u med.
Kad smo se upoznali
koliko je ljubavi ostalo
u kubnim metrima zraka?
Žao mi je što sam ti zabranila da šutiš
a što ja s ružnim pačetom
htila sam napraviti labuda.
Pjesnikove tišine
Tišina muči.
Vjetar u bezdanu nečujno zavija.
Tišina muči, čuješ li je,
a ono u bezdanu Vjetar nije.
Tišina muči.
Niz okno mutna kiša lije,
lije bez kapi, bez vlage,
na okna dobuje a ne lije.
Tišina muči.
Magle se svile u gnijezda,
ptice bez krila u sebi kriju,
a u bezdanu Vjetar što Vjetar nije
zavija, huči, o stjenje bije,
a tišina, tišina muči.
Niti tišina muči,
niti se Vjetar u bezdanu krije
niti kiša niz okna lije
niti magla gnijezda u sebi krije.
A, tišina ipak muči.
To je Pjesnik pao, pao i ustao.
Niko nije ništa ni osjetio ni čuo,
pao je mučeći, ustao mučeći
kao što tišina muči
kao što Vjetar huči
kao što svoje stihove niže
Pjesnik pada i ustaje
onako kako i pjesma nastaje,
tiho, nečujno, mučeći. Ćuteći.
I tako muči tišina
i muči Pjesnik,
tako ćute kiše
i utihnu Vjetri
tako se pada i tako se ustaje
dok sasvim tiho pjesma nastaje.
Ti?
San je bio miran,
čovek još mirniji,
krevet je ćutao,
samo je vrištala
malena, sirota,
iskrivljena
sveća:
“Tiii!i?”
Забавна музика
Сандра Миладиновић
Само за Вас забавна музика – ПоезијаСРБ