raščupana i modrih podočnjaka neka žena je sela kraj mene prvo me je nemo pogledala klimnula glavom i približila se sve to bih i nekako podnela da nije započela priču mojim mislima o mraku i blatu onda mi je raskopčala telo i uzgred dodala e tu mi je mesto ostani ako nemaš gde imala sam … Настави са читањем “Očigledno — Marina Adamović”
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga.
Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa
Једно мишљење на „Očigledno — Marina Adamović“
No votes yet.
Please wait...
Marina,evo moga odgovora na tvoje stihove
-Ako mislite da sam malo izgubljena,umorna i cudna,nesto cu vam ispricati da me lakse razumijete.Jedna cudna,stara vjestica doselila se kod mene, ne znam ni ko je ni odakle dolazi.Nisam je ni pozvala,sama je dosla.Kad god ja stanem ispred ogledala,vjestica se parkira ispred mene i gotovo cijelu me prekrije,tako vec podugo ne mogu da vidim onu moju drazesnu figuru u ogledalu.Ta vjestica je pocela svakodnevno da suzava moju garderobu,jos malo pa nemam nista obuci.Po mojim papirima cacka, cak i moje kljuceve negdje sakrije pa ih ne mogu naci.Sve to radi samo da mene provocira, jer sam oduvjek bila pedantna.Pocela je tekst u novinama da mi brise, tako da jedva vidim sta pise.I zamislite kada sam otisla da se slikam za novi pasos-uskocila je ispred mene ta vjestica i sada imam nju na novom pasosu sledecih deset godina.
Eto, toliko!
Ljubi te tvoja prijateljica Deli
Marina,evo moga odgovora na tvoje stihove
-Ako mislite da sam malo izgubljena,umorna i cudna,nesto cu vam ispricati da me lakse razumijete.Jedna cudna,stara vjestica doselila se kod mene, ne znam ni ko je ni odakle dolazi.Nisam je ni pozvala,sama je dosla.Kad god ja stanem ispred ogledala,vjestica se parkira ispred mene i gotovo cijelu me prekrije,tako vec podugo ne mogu da vidim onu moju drazesnu figuru u ogledalu.Ta vjestica je pocela svakodnevno da suzava moju garderobu,jos malo pa nemam nista obuci.Po mojim papirima cacka, cak i moje kljuceve negdje sakrije pa ih ne mogu naci.Sve to radi samo da mene provocira, jer sam oduvjek bila pedantna.Pocela je tekst u novinama da mi brise, tako da jedva vidim sta pise.I zamislite kada sam otisla da se slikam za novi pasos-uskocila je ispred mene ta vjestica i sada imam nju na novom pasosu sledecih deset godina.
Eto, toliko!
Ljubi te tvoja prijateljica Deli