Pustite ljudi, neka, hvala,
noćas nisam rad
da pijem iz vaših bokala.
Usahla mi nekako ruka
plašim se biće mi muka
ma pustite, ja pijem sam.
Čašu čemera još uvek grlim,
umilna večnost mene doziva,
zbog vaših bokala duša mi drhti,
dok bol postaje sve jači
ja nazdravlja samo voljenoj smrti,
trnovit su moji puti,
ja noćas pijem sam.
Čaša je je moja puna gorčine,
tuđin me voli od majke više,
i niko me sada ne zove sine
makar i želja da me mine,
ja noćas umirem sam.
I gle predivnog snoviđenja,
u me’nesta poslednja muka,
bokal drži Drainčeva ruka.
autor
Jovica N. Đorđević
(Прочитано: 1.222 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.038 пута)
Што рекох не порекох ~ Вредело је у тебе уложити све време и знање. Ти и уважена песникиња Јасмина Димитријевић сте мој понос и зато: ГДЕ ЈА СТАНЕМ ТИ ПРОДУЖИ!
Nemam reči kojima bih izrekao zahvalnost. Svako dobro uvaženi profesore.