Drugovi Ti kažeš da sam ja zaljubljena u tebe? Jesam li,ili u meni samo prepoznaješ sebe? Kad ti kažem nadevaš mi nadimke,mislila sam da sam ti više, ti izbegneš odgovor,možda da ne bi postao kliše? Da ne bi bio jedan od onih: ,,Ti si bolja od mene,ja sam baraba”, ili ,,Ja te smatram jako dobrom … Настави са читањем “Drugovi – Zorana Jovikić”
Drugovi
Ti kažeš da sam ja zaljubljena u tebe?
Jesam li,ili u meni samo prepoznaješ sebe?
Kad ti kažem nadevaš mi nadimke,mislila sam da sam ti više,
ti izbegneš odgovor,možda da ne bi postao kliše?
Da ne bi bio jedan od onih:
,,Ti si bolja od mene,ja sam baraba”, ili
,,Ja te smatram jako dobrom koleginicom”,
al realno gledano,sve je to džaba.
Kad me vidiš zbijaš šale,nekad mislim i pravdaš mi se,
pokušavaš da me sačuvaš od sebe,
večitog varalice,koji žena ima kao spajalice.
Broj im se ne zna,ni uzrast ni frizura,
ali tačno znaš koja će da fura.
Da li je glatka, il samo slatka,
promenljiva je kategorija,
bitnije je kakva je zbog nje euforija.
Da li je viđena i koliko često,
da li joj se u srcu tvom zna mesto.
Da li je neshvaćena i neviđena,
prijatelj samo,rekao si često.
Ali manimo se sada frizurica i brada,
ozbiljnije se voli,iako smo još u školi.
Voli se pogled,dodir i osmeh,
pošalica u prolazu,neočekivana čestitka za rođendan,
da li će sledeća biti lepša?
Drag si mi, iz toga može da se rodi mnogo,
bio si tu i kad nisam očekivala to.
Zasmejavao si me i iznenađivao,
iako nisi znao ni kako u mom životu funkcioniše to.
Nismo bili bliski,možda nismo to ni sada,
da li će i kasnije postojati nada.
Prijatelja imaš tada,kao i sada,
velikog i vernog,nebitno za kada.
Da li samo to želiš,ili nisi siguran,
da li od tvojih prefriganih drugova zavisi ishod naše priče?
Ako je tako,bolje da budemo drugovi,to je bar lako.