PLES – Zoran Jovanović Hristov

Ples, na mesečini, pod sjajem zvezda… plešu umesto nas senke i drveće na vetru. pleše i pero u mojoj ruci, svoj valcer po papiru pleše moj nemir zagrljen sa tvojim strahom sve pleše, samo nas nema na podijumu za igru Igraju nervi, žestoko, vatreno svoj flamenko terajući prašinu da zaigra prelepi tango pleše gudalo po … Настави са читањем “PLES – Zoran Jovanović Hristov”


Ples, na mesečini,
pod sjajem zvezda…
plešu umesto nas senke
i drveće na vetru.
pleše i pero u mojoj ruci,
svoj valcer po papiru
pleše moj nemir
zagrljen sa tvojim strahom
sve pleše,
samo nas nema na podijumu za igru
Igraju nervi,
žestoko, vatreno svoj flamenko
terajući prašinu
da zaigra prelepi tango
pleše gudalo po violini,
tužni i setni G-mol
prsti po dirkama klavira,
opet neki svoj ples
Sve pleše,
samo nas nema na podijumu za igru
I suza iz oka krene,
niz lice plešući tvist
U grudima srce bije,
neki svoj, teški, Rock
Budućnost polako gubi svoj plesni korak
A crni leptir
plešući na svetiljci pali svoja krila.
Nećemo mi da plešemo,
sve drugo, plesaće za nas
Naš ples je odigran davno.
 

SUZA – Zoran Jovanović Hristov

Jednom, kad budeš stara, i kad ostaneš sama, dok sediš u tišini svog doma i češljaš sedu kosu možda te misli vrate u prošlost možda se setiš mene. Kao lasta kad se sa Juga vraća i traži svoje gnezdo potraži me na kraju svojih misli duboko u sećanju, pronađi me u zaboravu. A kad me nadješ, … Настави са читањем “SUZA – Zoran Jovanović Hristov”

Jednom, kad budeš stara,
i kad ostaneš sama,
dok sediš u tišini svog doma
i češljaš sedu kosu
možda te misli vrate u prošlost
možda se setiš mene.
Kao lasta kad se sa Juga vraća
i traži svoje gnezdo
potraži me na kraju svojih misli
duboko u sećanju,
pronađi me u zaboravu.

A kad me nadješ,
kao pesnik, kad nadje sebi muzu
seti se čoveka koji te voleo
pa za mnom ispusti bar jednu suzu.
Pusti je, neka padne,
samo tako će me dotaći
kad tvoja suza zemlju dotakne
ranjeno srce,svoj mir će naći.

Bol uz note – Zoran Hristov

BOL UZ NOTE gitaru držim u ruci dušu pesmi da dam dok prsti miluju žice pred očima tvoje je lice tvoj slatki osmeh, i usne tople i medne dok prsti miluju žice sećam se ljubavi jedne svaka me nota FA potseti na tvoj glas sa svakom notom LA setim se tvog imena sa svakom notom  … Настави са читањем “Bol uz note – Zoran Hristov”

BOL UZ NOTE

gitaru držim u ruci
dušu pesmi da dam
dok prsti miluju žice
pred očima tvoje je lice
tvoj slatki osmeh,
i usne tople i medne
dok prsti miluju žice
sećam se ljubavi jedne
svaka me nota FA
potseti na tvoj glas
sa svakom notom LA
setim se tvog imena
sa svakom notom  RE
setim se tvojih reči
Zajedno MI smo mogli….
a samo ti SI kriva
što nismo stigli  DO kraja
gitaru držim u ruci
dušu pesmi da dam
prsti miluju žice
nežno ko tvoju kosu
a svaku pesmu počnem
uvek od note GE
jer samo nota SOL
ide uz  reč bol
koja mi pesmu prati

(C) Zoran Hristov

Ružno vreme, ružna pesma – Zoran Jovanović Hristov

RUŽNO VREME, RUŽNA PESMA Danas nisam pisao pesmu i što bi, nije joj dan, oblačno i tmurno i kapi kiše, hladno je, jako, i vetar duva, svi negde žure, svi negde jure… nemam ni volje pesmu da pišem spremam se kući čeka me ručak. Piletina, i krompirići.  Pesme se pišu kad bude sunca, i kad … Настави са читањем “Ružno vreme, ružna pesma – Zoran Jovanović Hristov”

RUŽNO VREME, RUŽNA PESMA

Danas nisam pisao pesmu
i što bi, nije joj dan,
oblačno i tmurno i kapi
kiše,
hladno je, jako, i vetar duva,
svi negde žure, svi negde jure…
nemam ni volje pesmu da pišem
spremam se kući čeka me ručak.
Piletina, i krompirići. 

Pesme se pišu kad bude
sunca,
i kad se čuje cvrkut ptica,
pesme se pišu kad nekog voliš,
ili kad duša zbog nečeg boli,
pesme se pišu kada si srećan,
 kad te nešto u srce dira
pesme se pišu za lepe oči
za pogled koji ti ne da mira.

Zašto onda da
gubim  vreme
da pišem danas ružnu pesmu
oblačno… tmurno, pada i kiša
hladno je, još uvek vetar duva
pokisnuću dok stignem kući
ne gubi vreme, ne čitaj ovo
možda i ti već trebaš ići… 

(C) Zoran Hristov

PESMA O ČEDI – Zoran Hristov

PESMA O ČEDI Slušajte me pažljivo, nešto strava sledi pričaću vam priču, o učitelj Čedi. Naš učitelj Čeda, dobričina stara, gde god da se nadje, njega neko vara. Jestel’ čuli ljudi, šta se ovde priča, nas seljake sponzoriše jedan stari čiča. Nekome je čiča, a nekome deda, prezime ne prizna, ime mu je Čeda. On … Настави са читањем “PESMA O ČEDI – Zoran Hristov”

ZoranHristov

PESMA O ČEDI

Slušajte me pažljivo, nešto strava sledi
pričaću vam priču, o učitelj Čedi.
Naš učitelj Čeda, dobričina stara,
gde god da se nadje, njega neko vara.

Jestel’ čuli ljudi, šta se ovde priča,
nas seljake sponzoriše jedan stari čiča.
Nekome je čiča, a nekome deda,
prezime ne prizna, ime mu je Čeda.

On je dobar čovek, ali se nervira
zašto baš on mora, da nas kreditira.
Ni mi nismo stranci, sve poznata lica,
Stanko, Goran, Neša i majstor Novica:

Uvek bi nam dav’o, šta god da nam treba
ali mu je krivo, Bansek ga zajeba
Tada su u selu desila se čuda
sa Bansekom oni došlil su do suda.

A svedoka našo, kleo se u oči,
Istinu ne zbori već lažno svedoči:
Svedok kaže Banskek Čedi sekao je drva
al Čeda ne pamti, od staros’ se gubi
što je bilo dovoljno da taj spor izgubi.

Prodje vreme, al’ nikako kompromis da nadju
za novog svedoka izabraše Sladju.
Žena jadna ne zna o čemu se priča
pa od muke počela stvari da veliča
a Čeda sav srećan, što ga svedok štiti
trlja ruke radosno, na dobro će biti:

Kaže posle sudjenja, svedok nema manu,
‘ajmo društvo zajedno, sad svi u kafanu.
Jeli su i pili, tura turu stiže
a sad situaciju, da pojasnim bliže

Sve je bilo lepo, tog dana i sutra
kad poštar zakuca na vrata izjutra
Gospodine Učo, daj rakiju i ne maleriši
Imaš sudsko pismo, izvoli potpiši:

Da sad vidiš čuda,
sa rasprave sudske to je bila procena,
Bansek oslobodjen, Uči slaba ocena.
I pored svedoka, učitelj je pao,
sud je svoje rek’o, Bansek pare dao.

Prodje malo vremena, smiriše se strasti
majstor Noce pomisli, na foru će uča pasti
smišljao je danima i spremio varku
da učitelj Čedi uzme ‘iljadarku:

Kaže majstor Novica, plaćam turu pića,
al’ u džepu ostala mi sića
Uča Čeda, ne znavši za varku
dade mu u zajam, jednu hiljadarku.

Majstor kaže, vraćam čim penzija stigne
ne znajući da će tenziju da digne.
Nesporazum mali, napravi im svadju
pa nikako oni rešenje da nadju.

Uča muku muči, traži svoje pare
Novica u minus, nema za cigare
Kod Neška i Lilu, prave veresiju
u svadju su, al zajedno piju.
Puna sveska ispisanog duga,
Pelinkovac leti, i dalje se cuga……

(C) Zoran Hristov

Još jedna šaljiva pesmica koja je povezana sa istinitim dogadjajima u selu gde sam odrastao.
Zbrdazdolisano…sa gramatičkim propustima, svesno napravljenim zbog rime, ali dovoljno razumljiva.
Ko voli ovakvo štivo, neka pročita.