Bude ga koraci. Reski, kao udaljene nerazumne riječi, kao hladna
mjesečina. Ustaje. Pokušava zamisliti nezgrapnu spodobu koja ga
koracima kao metalnim kotačima u kasni sat izbacuje iz kreveta. No, naginjući se s prozora ne dozove mu ni oblik, ni veličinu, ni boju, ni glas, pa mu ta nemoć znatiželjnu, ili zelenom tamom preplašenu sopstvenu sjenu razvuče kroz šiblje, preko krovova, preko vrhova krošnjatih lipa.
Dolje: iskrivljene sjenke i vrbe.
Desno: niske ograde obrasle mrakom.
Lijevo: bokori krizantema.
A koraci…?
Категорија: Mirko Popović
NAKON OLUJE – Mirko Popović
neznani u ovaj čas
pûsti sa olupinama brodovlja
s vodama grgoljimo
vraćamo se škrapama
oprezno tapkamo po zvijezdama
što po sprudovima popadaše
s mokrim kosama
GLASOVI
Zima se ne predaje
U očima pticā zaplovile
plave misli a nečitko inje
još glasno na dlanu mi
PJEŠČANI SAT – Mirko Popović
Proteći ćeš i ostaviti otiske stopala
otiske pamćenja
DAN BEZ IMENA – Mirko Popović
Postajem li stvarna dok jutrom
šutim i gazim iverje, otvaram škure
i brišem mir u oku cvijeta
na noćnom ormariću
PONOĆ ZAKOVANA ZA TJEME – Mirko Popović
hej
ej
membrana povjetarca
dozivaše te
s onima što nedorečeno šute
Настави са читањем “PONOĆ ZAKOVANA ZA TJEME – Mirko Popović”
DOKLE SMO NARASLI – Mirko Popović
gledam drvorede
nekoć mlade
i glasne s pjesmama
naših rođendana
PJESMU KOJU OSLUŠKUJEM ŽELIM PREBOLJETI – Mirko Popović
To kad me tumači melankolija
Sve dublje bdi žutilo mjeseca
I sve ukočenije boli. U oku tražim
Počinak krajolika i nepokošene
Trave što svijetle
Настави са читањем “PJESMU KOJU OSLUŠKUJEM ŽELIM PREBOLJETI – Mirko Popović”
SUTRA VEĆ PUTUJEM – Mirko Popović
ako zaspem ovdje gdje još nisu
odbrojani ožiljci niti su vjetrovi
spokojno osušili radosne suze
utišajte nebeske vrtove
i orgulje kamene
DOBA, SEDMI DAN – Mirko Popović
uzalud čekaš
more je pusto
kormilar je dugo pjevao
i utihnuo