miriše cvijet
iz ustajalog mulja –
žar kolorita
Добродошли!
U trenu ponoćna svjetlost
oživi kišne kapi
kao uzdahom zaborav
Putuj po tragovima lišća
koje je voljela. Nek se podižu vode
neka val se razlijeva žilama
i žalima bezglasja koja ostaju
per omnia saecula
Настави са читањем “ŠETAŠ STRADUNOM I GLEDAŠ GOLO NEBO – Mirko Popović”
Uz čelo nečujno
Bubre trave
U nama dalek
I gol uštap
Kroz drhtave
I providne oči
Duboka plava prilazi
Misao šiblja
nisam ti vjerovao da naša stara soba
više nema prozora i da su joj zidovi
crveni kad je uštap i kad netko plače
iza pukotina memljivog zida
jer smo iza tog prozora rasli
zaronjeni u bezglasje caklenjâ
na horizontima i gomile knjiga
u zimskim noćima i snovima
vjerujući da sve ćemo naučiti
da se oko nas okreće svijet
i zima da će opet doći
samo radi nas
Настави са читањем “NAŠA STARA SOBA – Mirko Popović”