hej ej membrana povjetarca dozivaše te s onima što nedorečeno šute
čuješ li kako po obroncima liju oči i korjeni listaju neznanu razinu zbilje
hej po olucima odlazi vrijeme i nevidne arabeske a ti stojiš nad kamenim pločnikom prostrta bez sjenke u kojoj se obespokojeno blijedi bez riječi bez pokreta ne dozivaj to po obroncima u nigdini liju crne oči
ne okreći se plač njihov čut ćeš pod onim nebom koje te zaboravilo
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
