НЕЋЕШ МЕ НАЋИ…….Александра Младеновић

НЕЋЕШ МЕ НАЋИ…   У врчу немилости;  у чаши отрова; на плочнику међ’ напирлитаним продавачицама ужитка; у излозима свега иоле лепог…..   Тражићеш ме… И нећеш ме наћи….   У грашкама воде на длану; у кости у грлу; у крошњи трешње позне јесени; на гробљу своје свакодневице; на свим немогућим местима                              који готово и … Настави са читањем “НЕЋЕШ МЕ НАЋИ…….Александра Младеновић”

НЕЋЕШ МЕ НАЋИ…

 

У врчу немилости;

 у чаши отрова;

на плочнику међ’ напирлитаним

продавачицама ужитка;

у излозима свега иоле лепог…..

 

Тражићеш ме…

И нећеш ме наћи….

 

У грашкама воде на длану;

у кости у грлу;

у крошњи трешње позне јесени;

на гробљу своје свакодневице;

на свим немогућим местима

                             који готово и не постоје…

 

Тражићеш ме……

И нећеш ме наћи……

 

А било ме је у сваком сићушном сазвежђу

који је универзум могао изродити;

ум замислити;

чула обухватити;

подсвест дотаћи…ту…

у зрну бибера ти на језику;

у вешу који те је грејао тик уз кожу;

у вртоглавом суноврату дана у ноћ,

ноћи у дан;

у маси,теби тек успутних ствари….

 

Тражићеш ме….

И нећеш ме наћи….

 

Бићу колац са ког ћеш тражити да те скину;

кошуља лудака коју ћеш молити да ти навуку;

либидо који ће те топити

пораженог и без зебње

                              да ти остати неће ништа…

 

У чаши немилости;

у врчу отрова;

мазохистички ћеш ме тражити…..

своју посебну,сладуњаву принцезу деценије

и вилу и љубичицу  и шта све не…..

Данас, у дубокој трави,

свакодневна, осорна, отрежњена

и без родослова и вештица и коров….

                                         и шта све не…..јесам….

Ни опрост песмама нећу ти дати

макар испио бунар свог гнева;

сад сам напрасно одасла

после горке медовине из Твоје чаше…

након слатког пелина из Твог врча….

                                            жеђи,обмана…….ероса…

 

Тражићеш ме…..

И нећеш ме наћи….

 

Нећеш.

Човек и Жена…..Александра Младеновић

Човек и Жена   Зашто само пишем и заблуде храним да волеће ме Човек баш због мене саме? Песмама сам залуд хтела да одбраним оној мали комад срца од самоће и таме……   Довеше ме риме крају у улицу слепу, победиле творца, љуштура им постах. А,њу неће хтети,већ Жену осмејану и лепу. Пљунула ме истина, … Настави са читањем “Човек и Жена…..Александра Младеновић”

Човек и Жена

 

Зашто само пишем и заблуде храним

да волеће ме Човек баш због мене саме?

Песмама сам залуд хтела да одбраним

оној мали комад срца од самоће и таме……

 

Довеше ме риме крају у улицу слепу,

победиле творца, љуштура им постах.

А,њу неће хтети,већ Жену осмејану и лепу.

Пљунула ме истина, претворила у прах.

 

Зашто глупа јесам и гојим ту наду,

гују отровницу и коприву и трн?

Кад је одраз ове  недуше данас  тако црн,

а ,кажеш да волиш ме, замишљену,младу.

 

Зашто само певам и заблуду мијем

да волеће ме Човек баш због бића мога?

Песмама сам залуд хтела да се скријем

од будућег тебе и постојања твога.

 

Човек смо и Жена прогнани из раја,

огрезли у греху до самог свршетка.

Безвредни, нек’  тако лутамо без краја,

у играма завођења на концу почетка….

KAKO ĆU? ……Aleksandra Mladenović

KAKO ĆU? Kako ću pred tebe i sa čime stati? Poderani su dani, po telu svud oviseli, pod noktima zemlja ne može se sprati, prosjakinja samo bila bi, kad bi se sreli. Još čuvam u kosi i koži tu šugu, odbačenih sutra iz kontejnera života i gadim se sebe što nemam bar drugu i kožu … Настави са читањем “KAKO ĆU? ……Aleksandra Mladenović”

KAKO ĆU?
Kako ću pred tebe i sa čime stati?
Poderani su dani, po telu svud oviseli,
pod noktima zemlja ne može se sprati,
prosjakinja samo bila bi, kad bi se sreli.

Još čuvam u kosi i koži tu šugu,
odbačenih sutra iz kontejnera života
i gadim se sebe što nemam bar drugu
i kožu i kosu, da nije me sramota

pred tebe poći. Da u raskošnom ruhu
nagradim ti čežnju što dugo izgara,
nema me u telu već jedino u duhu,
a, on, sam ti doći, ne ume iz nedara.

I nemam sa čime ni stići ni stati
i boli me ljubav, bednu me zatekla.
Bog, taj dar sa neba ne želi mi dati
u pravom trenutku-sudbina je rekla.

Kako ću pred tebe, bez cipela, bosa?
Ne čekaj, ne traži da krenem ti sad.
Nek’ ti prosta bude neka tuđa kosa,
nek’ ti tuđa koža za mnom toli glad

SVETIONIK-Aleksandra Mladenovic

SVETIONIK   Sačinjen po meri samo moje tame, izras’o iz čeznje ove modre vode, da valima ljubi s odsjajem slobode, stoji svetionik,  stvoren samo za me……..   Talase mi mazi svetlošcu sa zvezda, svija me, dok, skupa, jedrimo u noci, stub je moje časti , dodir  svemoći, kotva moga doka, luke mi i gnezda…..   I neće … Настави са читањем “SVETIONIK-Aleksandra Mladenovic”

SVETIONIK

 

Sačinjen po meri samo moje tame,

izras’o iz čeznje ove modre vode,

da valima ljubi s odsjajem slobode,

stoji svetionik,  stvoren samo za me……..

 

Talase mi mazi svetlošcu sa zvezda,

svija me, dok, skupa, jedrimo u noci,

stub je moje časti , dodir  svemoći,

kotva moga doka, luke mi i gnezda…..

 

I neće biti noći bez zvezdanog plama,

što prekriva površ mirne vode milo,

obujmi mi tajno moć, nek’ poludi bilo,

sjaj u meni, okvašen,  radosti suzama…..

 

Svetionik stoji. Znam, verujem u čudo!

Odagnaće tamu , u meni najdublje sjati,

jedini će strujom bure  i  ognja   izazvati,

da, s pučinom što peni,  sagorimo ludo……..

 

 

 

 

MРЖЊА-Александра Младеновић

MРЖЊА   Мрзети умем………..слабости своје… неукротиве силе…..џинове страха…. патуљке јада……….против аждаха… суочити не умем…..због немоћи које                                                         једино разумем………..и нико рођен…                                                         распознати неће…….. колосе,титане…                                                         мрзим поразе………..лепо васпитане..                                                         губим,губим……..к’о кост је оглођен… овај бес…….ком’ нема распадања.. ова предаја је…………генетски код.. омрзех и мржњу…и песнички род… не налазим одговор…овог питања…                                                       Зашто се за … Настави са читањем “MРЖЊА-Александра Младеновић”

MРЖЊА

 

Мрзети умем………..слабости своје…

неукротиве силе…..џинове страха….

патуљке јада……….против аждаха…

суочити не умем…..због немоћи које

                                                        једино разумем………..и нико рођен…

                                                        распознати неће…….. колосе,титане…

                                                        мрзим поразе………..лепо васпитане..

                                                        губим,губим……..к’о кост је оглођен…

овај бес…….ком’ нема распадања..

ова предаја је…………генетски код..

омрзех и мржњу…и песнички род…

не налазим одговор…овог питања…

                                                      Зашто се за тебе……………родих прерано?

                                                      Неукротивом силином…безбрижна падам..

                                                      низ разиграни понор….О, како,да свладам..

                                                      мржњу? …Што те………пронађох прекасно?

 

AKAŠA-Aleksandra Mladenović

AKAŠA   Povedi me sebi, do litice najdublje misli, vezanih očiju, moliću jekom da tlo izgubim, ispruženih šaka goreću da dno obljubim. Odvedi me.Sad. Korenja sna srž  su pritisli.   Povedi me da se poslenjim padom stopim u smešu zemlje i praha, akaše i krvi, bez kapi pljuska vulkane ću da potopim. Odvedi me. Pogubi moj … Настави са читањем “AKAŠA-Aleksandra Mladenović”

AKAŠA

 

Povedi me sebi, do litice najdublje misli,

vezanih očiju, moliću jekom da tlo izgubim,

ispruženih šaka goreću da dno obljubim.

Odvedi me.Sad. Korenja sna srž  su pritisli.

 

Povedi me da se poslenjim padom stopim

u smešu zemlje i praha, akaše i krvi,

bez kapi pljuska vulkane ću da potopim.

Odvedi me. Pogubi moj sram, budi prvi.

 

Povedi me niz kanjone praska i postanja

nagni me nad krater eksplozije mraka,

skočiću , ne žali,  evo,  sve sam manja.

Odvedi me. Strmoglavo sam, kao nikad jaka.

 

Povedi me do litice najdubljeg   pra-stiha

ne daj mi da čekam, tu kob obećanja  i raj,

trag će mi se znati, erupcija nemušta i tiha.

Odvedi me i raduj se. Postaću akaša, znaj!

 

Č A M A……..Aleksandra Mladenović

Č A M A                                                                                                                                            Samoći se vrnuh, k’o ker domu svome……. cvileći na pragu da povratak javi….. preslatka  ga čama  svog zubima davi…. ostarih, dok stigoh spasu jedinome….   Lanac da l’  me čeka? Vec mašem mu repom…. otežao jezik visi, vučja je  sloboda   prosta… vraćam se samoći rado, dana već mi dosta.. u … Настави са читањем “Č A M A……..Aleksandra Mladenović”

Č A M A

                                                                                                                                          

Samoći se vrnuh, k’o ker domu svome…….

cvileći na pragu da povratak javi…..

preslatka  ga čama  svog zubima davi….

ostarih, dok stigoh spasu jedinome….

 

Lanac da l’  me čeka? Vec mašem mu repom….

otežao jezik visi, vučja je  sloboda   prosta…

vraćam se samoći rado, dana već mi dosta..

u mraku mi lakse biti , kod ociju, slepom…

 

Gospodaru, ne stavljaj mi omču oko vrata…

drugde nema ovoj šapi mesta da se zgreje…

u kolevci čame ker će glasno da se smeje…

zavijanjem samotana  bez sestre i brata….

 

Samoćo! Gazi me tim stopalom hladnim…

kad drukčije pašče živeti ne ume…

sve naplati čama , al’  sve i razume…

gledam drugog kera i smatram ga jadnim….

 

jer samoću nema,  ni čemu  da se vrati…

šutira ga čizma tog blaženstva  družnog…

nagrada mi- mirna šapa ovog kera kužnog….                  

jedino u čami umem, sretna, zalajati….       

 

                                    Aleksandra Mladenovic…..2009.

VOLI ME-Aleksandra Mladenović

VOLI ME   Sama u ulici kestenova… Trzalice za utišane strune niz redove oblakodera deru tišinu u meni…. Gde će se svrteti  ovi točkovi od olovnog punjenja  otežali? I ovaj smeh u pesnicama stisnut izmišljen je samo za naš susret, moguć….verovatan…ipak… Odlutao mi pogled, dimi nad krovovima kiša i  strepnju došaptava niz oluke……                               …..voli … Настави са читањем “VOLI ME-Aleksandra Mladenović”

VOLI ME

 

Sama u ulici kestenova…

Trzalice za utišane strune

niz redove oblakodera deru tišinu u meni….

Gde će se svrteti  ovi točkovi

od olovnog punjenja  otežali?

I ovaj smeh u pesnicama stisnut

izmišljen je samo za naš susret,

moguć….verovatan…ipak…

Odlutao mi pogled,

dimi nad krovovima kiša i  strepnju

došaptava niz oluke……

                              …..voli me?…

Ne, to nije moguće.

Bakarnim sjajem ovlaženo lišće me zavarava

u ovo lenjo nedeljno prepodne-

kao sobarica sa pregačom koja samu sebe laže,

bez snage i volje da zamahne krpom….

Prate me štapovi ogoljenih grana

kao mumije……ćute mi te….

Samo još vetar zavija u njinim kostima,

dok, korak po korak,

kao nevesta ove točkove momenata od olova

kotrljam kao po kazni….

                             Vrisnuću: “Voli me!“ -i niko

u ulici kestenova neće čuti,

do tvoja podsvest srebrnom vrpcom vezana

za pupak večnosti,

prosute ovim dugim pločnicima,

razilaza, bezizlaza,

mogućeg…..verovatnog…..ipak…

Kupam se u moru šarenih trzalica

koje u magli svetluckaju i rasipaju odsjaje

vremešnih domova po njihovoj staklastoj površini

i shvatam……..

                            …..Voli me…..

Poderani vez sa bodom tišine u oku,

okidač je probuđenih struna,

oroz na rukavici kojom štitim ovaj smeh

u pesnicama stisnut,

izmišljen samo za našu ljubav,

moguću…..verovatnu…….ipak…..