Marketing, bato! – Zoran Hristov

Dakle ovako…ovo nije reklama, ali može da bude. Ovo nije marketinški trik, niti marketinška laž, ovo je potpuno čisto i legalno promovisanje prodaje – poklona. Nema laži, nema prevare, Dakle, u marketingu postoji marketing miks koji se sastoji od 4P. Product-Price-Place-Promotion u engleskoj verziji, odnosno Proizvod-Cena-Distribucija-Promocija, srpski. Pošto sam vas upoznao sa osnovama marketing miksa … Настави са читањем “Marketing, bato! – Zoran Hristov”

Dakle ovako…ovo nije reklama, ali može da bude.
Ovo nije marketinški trik, niti marketinška laž, ovo je potpuno čisto i legalno promovisanje prodaje – poklona.
Nema laži, nema prevare,
Dakle, u marketingu postoji marketing miks koji se sastoji od 4P.
Product-Price-Place-Promotion u engleskoj verziji, odnosno
Proizvod-Cena-Distribucija-Promocija, srpski.
Pošto sam vas upoznao sa osnovama marketing miksa krećem dalje u pravu marketinšku kampanju.
Klijent za koga radim je jedna naša draga drugarica i prijateljica, poznata pesnikinja i stručnjak za poljoprivredne radove neka njeno ime ostane tajna, zbog anonimnosti i diskre(dita)cije.
Ne bojte se, necu pokusati da vam prodam nista od poljoprivrednih proizvoda, to imate na svakoj pijaci ili u svakoj piljarnici, necu da vam prodajem ni njenu poeziju, nju imate besplatno – čak i sa dozvolom da je hvalite.
U stvari, neću da vam prodam ništa, hoću da izreklamiram njenu macu.
Da, macu. Za one koji vole mačke.
Za one koji vole nešto drugo – nema. Nije da ne da, nego nema, a verovatno bi dala.
Uzgred budi rečeno, ko se odluči za macu, kao bonus može da dobije i mleko – kozje, ali pod dva uslova. Prvi je da razjuri jariće, a drugi da sam pomuze.
Za one koji sumnjaju u trikove i laži marketinga naglasićemo da se koza i jarac razlikuju po bradi i rogovima, ostale znake raspoznavanja tražite sami – na vaš rizik ili zadovoljstvo neka ostane poslovna tajna.
Nego nazad na ono što hoćemo da vam uvalimo. Pardon. Poklonimo.
Maca – ko maca, dlakava, malo umiljatija od drugih, voli da se mazi i pazi. Ako je malo čupnete, ona počne da prede i uvija. Repom, molim lepo.
Za one koji vole mace bez dlake…nemamo, ali mozemo da preporucimo da kliknu na link i vide kako izgledaju. http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e8/Sphinx2_July_2006.jpg/450px-Sphinx2_July_2006.jpg
Druga stvar je cena.
Kad je zadovoljstvo u pitanju da li je cena bitna?!
Naravno da nije, poenta je doći do ove mace, a kako je tražnja povelika, naravno da može brzo da bude razgrabljena od obožavalaca, preporučujem da požurite dok još ima. Jeste da mace nisu sapun pa da se istrljaju i nestanu…ali ko zna.
Cena dakle – bagatela…na vaš rizik i kasnije zadovoljstvo kad počne da se uvija i prede oko vas.
Distribucija je treća stvar ovog marketing miksa.
Pošto sam uzeo na sebe obavezu da macu hvalim na sva usta, ja ću i da je distribuiram do zainteresovanih. Ko želi jednu ovakvu macu, neka ostavi pisani trag u vidu komentara na ovaj tekst, a detalje ćemo već dogovoriti. Obećavam da maca stiže sveža i da nećete osetiti nikakve neprijatne mirise. Ponajamnje ne na ribu, jer ova maca ne jede ribu, hrani se isključivo domaćom kobasicom tako da postoji rizik da se iz njenih usta oseti pritajeni miris belog luka. To opet ide na vaš rizik, ali ako je hranite pravilno i redovno, ako je redovno kupate i pazite da brkovi ne budu masni nakon hranjenja, obećavam uživanje u milom zvuku predenja dok je držite u krilu.
Promocija je poslednji korak ovog marketing miksa.
Smatram da sam dovoljno promovisao ovu macu da ćete je prosto zgrabiti oberučke i sa zadovoljstvom držati dok pokušavate da je zadržite za sebe.
Naravno, prednost ima onaj ko pre stigne obzirom da se radi o samo jednoj maci.

(C) Zoran Hristov

Slava gi… – Zoran Hristov

Polina (koju od milja zovemo Poli) i Tihomir (koga od milja zovemo Tika) iz mog komsiluka svake cetvrte godine slavili su slavu Svetog Tamantija Vlastodrsca. Oni, inace, nikako nisu voleli da ih razdvajaju u razgovoru, nit je Poli volela da ide sama bez Tike, nit je Tika voleo bez Poli. Sve o njima moralo je … Настави са читањем “Slava gi… – Zoran Hristov”

Polina (koju od milja zovemo Poli) i Tihomir (koga od milja zovemo Tika) iz mog komsiluka svake cetvrte godine slavili su slavu Svetog Tamantija Vlastodrsca. Oni, inace, nikako nisu voleli da ih razdvajaju u razgovoru, nit je Poli volela da ide sama bez Tike, nit je Tika voleo bez Poli. Sve o njima moralo je da pocne njihovim imenima inace bi se zestoko razljutili. Dakle, sve se vrtelo oko Poli Tike.

Redovni gosti na slavi bili su Leka Čep, Žika Trepka, Goce Krtinka, Goga Dentalka, Gojče Slogin, Džile Promincla, Sloba Globa, Slave Dukace i nezaobilazni gradski šereti Joca Lažov i Mika Slepac.
Mene su na slavu najčešće zvali da konobarišem.
Poli Tika su bili već matori ljudi a svoje goste želeli su da ugoste maksimalno, pa sam ja kao konobar sa iskustvom stečenim u kafani “Narod pita” bio pogodan da idem od gosta do gosta i punim čaše koje su praznili ko da su njihove.
Pozvali su me da i ove godine radim isti posao:
– alo, jel toj Mita Nećejaško?
– jes’ ja sam, kuj vika?
– Poli Tika, trebaš ni za slavu jutre naveče, svi će dođev.
– Lele, toj li već prođoše četiri godine, miščini mlogo brzo, ko da juče beše.
– Ne, be, nesu prošle, nego ovuj godini Sveti Tamantije Vlastodržac pada vanredno el se pa moz desi privremeno, ko prošli što beše, ni mi jos ne znamo.
– E, daklem ni crkva više neje ko što je bila, da se čovek prekrsti, malo malo pa taj Sveti Tamantije Vlastodržac. Čas redovan, čas vanredan,čas pa privremen (kude ga i takvoga izmisliše) ne mož ga navatamo, a u kalendarče ga ne obeležavav s crveno slovce.
– More Nećejaško, će doodiš li el pa da si tražimo drugoga da konobariše?
– Doodim, ne se sekirajte, samo da nabavim pola vijagru, će mi treba.
– Ček be, šće ti pola, za ebanje ti treba cela, a ti doodiš da konobarises na slavu a ne da ebes
– Ma bre, Poli Tiko, necu onodim, oću da podjebavam zatoj mi treba sm polovinka.

*********

Ovaj svetac vrdajući, klizni, vanredni, privremeni, povremeni…bem li ga kako da ga nazovem malo malo pa se desi.
Eve na primer u naš sokak, najavljujev ga od septembar.
Čs se javi Džile Promincla i kaže:
– još dva tri dana pa će se mi krstimo i naša slava će bude,
čs se javi Žika Trepka pa kaže:
– neće da može, zna se da smo mi ovuj godinu presekli slavski kolač pa će budne kad mi oćemo

Nikako brate na svetog Tamatnija Vlastodršca da mu vatimo datum, da znamo kako da se spremimo, d’l da koljemo prase ako će je u mrsno, el da vaćamo ribe ako će je u posno.
Nego, zaboravi da vi kažem i ovoj. Na slavu kod Poli Tiku dolazio je nekad i jedan Vlasta.Ime mu bilo Vlasta, a narod ga od merak zvao “čiča”. Priča se za njega da je mlogo voleo piletinu, al, toj se sg priča, u njegovo vreme toj se neje čulo.
Njega su na slavu vikali ko posebnog gosta jer mu na svetog Tamantija Vlastodršca padao imendan. Ja ne znam, al mi pričali da je on sedeo u čelo astal, a svi drugi mu se klanjali i ruku celivali. Uvek je na slavu dolazio prvi a odlazio kad je teo. Iz neke kuće neje ni odlazio (kad je umreja uramili ga). E kad ga više neje bilo, počeo je i grabež kuj će sedne na njegovo mesto.

*******************

Poli Tika su bili glavni i kod nji se odlučuvalo koj će, kad prođe sveti Tamantije Vlastodržac, na sledeću slavu da sedne u čelo. Prosli put, ete, desilo se da mesto da jedan sedne u celo, moralo je da sedu dvojica. Zika Trepka i Goce Krtinka zasedli na dve stolice i s noge se fatili za nogarke a s ruke za astal i ne pustav, kad jedan pije drugi drzi i obratno. Da gim slucajno ne izmaknu stolice pridrzavav gi Goga Dentalka, Leka Cep i Sloba Globa….eeee, al…
……..
cu se vrnem da nastavim, sm prvo da pometem u moje dvoriste eve gu zena vika po mene cel komsiluk se zveri:
-odma metlu da si fatija u ruke, i toj onuj s pogolemu drsku, kupila sam ti gu kad si reko da ne moz vise se saginjas otkad te spondiloza fatila, nefatila te dabogda. (inače, ovoj nema veze s priču)

FLAKI – nova pesma

Ova pesma je jedan Flakijev doživljaj iz ribolova na Skadarskom jezeru pre par godina. Istu ovu priču ispričao mi je njegov brat koji je pomenut u pesmi. Na Skadru Zarasli u bradu, Raspućinu slični posle ribolova višednevna na obalu pristadosmo, moj brat i ja oko nas predeo, Havajima sličan sitan pesak, palme i kameni mol. … Настави са читањем “FLAKI – nova pesma”

Ova pesma je jedan Flakijev doživljaj iz
ribolova na Skadarskom jezeru pre par godina.
Istu ovu priču ispričao mi je njegov brat koji
je pomenut u pesmi.

Na Skadru

Zarasli u bradu, Raspućinu slični
posle ribolova višednevna
na obalu pristadosmo, moj brat i ja
oko nas predeo, Havajima sličan
sitan pesak, palme i kameni mol.
Prašnjavim putem što iz sela vodi
pojavi se prilika, visoka i tanka
nesvesna beše našeg prisustva
po dimijama i velu videh – Albanka.
Instiktivno mi se pritajismo tiho
nadajuć’ se da brzo će da ode
ali ona pridje jezeru, smaragdnom, čistom
i zastade kraj ivice vode.
Skide veo i raspusti kose
do pasa duge, valovite bujne,
koža bela, k’o sibirski sneg
usne napupele kao ruže rujne
oči plave, k’o skadarske vode
muško bi srce jednim pogledom
nagovorile lako u smrt da ode.
Zbog nje bih tada postao Albanac
ali ne ide to tako lako,
za nju sam samo – nevernik, stranac.

Srdačan pozdrav od Flakija!

I TAKO – Zoran Hristov

И ТАКО… Кренем ти ја, једно јутро у рану зору ту око пет ил’ пола шес’ ал’ шес’ сигурно није прошло, право у поље. Бацим на леђа клепану косу, а у џеп ставим камен брусни на главу метнем шешир стари онај дедин, пробушен сламни па низ сокаке, у ливаду. Идем тако, и вучем ноге прашина … Настави са читањем “I TAKO – Zoran Hristov”

Зоран Христов

И ТАКО…

Кренем ти ја,
једно јутро у рану зору
ту око пет ил’ пола шес’
ал’ шес’ сигурно није прошло,
право у поље.
Бацим на леђа клепану косу,
а у џеп ставим камен брусни
на главу метнем шешир стари
онај дедин, пробушен сламни
па низ сокаке, у ливаду.

Идем тако, и вучем ноге
прашина се иза мен’ диже
сагнуо главу па као мислим…
кад ме комшија Живко стиже.

‘број’т’ро комшијо, ‘де си пош’о
ја еве дидем траву да косим,
па вид’о тебе и мислим кој’си
баш смо га јутрос уранили….

Прича Живко, ја га к’о слушам
док не дођосмо до ливаду.
Баш кад сам стиг’о, и поглед диг’о
да видим небо
дал’ можда неће пада киша
и дал’да косим зелену траву
Живко извади мученицу.

Живи били први комшијо
у здравље траве косили,
сено пред краве износили,
краве да дав’у млеко бело
да се град ‘рани из нашо село
да су нам здраве домаћице
сисе да су гим ко лубенице…
па си Живко стаде да ређа
овце и козе, шуме и њиве
чуди ме к’о му се језик не свеза
ко празна воденица меље
а из флашу ич не натеза.

Узо му флашу из руке,
ај жив ми бијо драги комшијо,
натего флашу, пооодооообар цуг
после и Живко, ко прави друг
па ударисмо у косидбу.

Коси Живко, косим и ја,
до подне косисмо обадва
мало косимо, па мало тргнемо
звезда припекла, дал да се врнемо
ил’да још неки откос обрнемо.

Коси и удри, бруси и удри
покосисмо моју ливаду
и пописмо кило ракију.

Косили би и у његово
с’м ливаду кад му нађемо
Ту је негде, обадва знамо
ал’ не мож’ се без флашу снађемо
навикли, брате, кроз њу да гледамо
сад више не мож’да косимо
ниту дом умемо да се врнемо.

‘ај Живко да ‘ватамо ‘лад
млого смо брате данас косили
б’ш смо се мушки уморили
Не б’е брате, несмо пијани
с’м смо весели и раздрагани
што нам посао добро иде
пописмо ракију, ники не виде.

…….

има још….ал кад косимо у његово.

Зоран Христов

KAO CRNO VINO – Zoran Hristov

Ti si meni kao crno vino pamet mutiš i dušu opijaš, ti si meni kao crno vino oko mene kada se uvijaš. Pogledom me setnim ti zaneseš, a dodirom teraš da poludim, ti si meni kаo crno vino, pamet svoju zbog tebe izgubim. Od poljupca tvoga sav uzdrhtim, u zanosu strasti tada gorim, ti si … Настави са читањем “KAO CRNO VINO – Zoran Hristov”

ZoranHristov

Ti si meni kao crno vino
pamet mutiš i dušu opijaš,
ti si meni kao crno vino
oko mene kada se uvijaš.

Pogledom me setnim ti zaneseš,

a dodirom teraš da poludim,
ti si meni kаo crno vino,
pamet svoju zbog tebe izgubim.

Od poljupca tvoga sav uzdrhtim,

u zanosu strasti tada gorim,
ti si meni kao crno vino,
za tebe ću uvek da se borim.

Zato tvoje oči stalno gledam,

jer u njima ljubav me veseli,
ti si meni kao crno vino,
da te pijem, svakog dana želim

PLES – Zoran Jovanović Hristov

Ples, na mesečini, pod sjajem zvezda… plešu umesto nas senke i drveće na vetru. pleše i pero u mojoj ruci, svoj valcer po papiru pleše moj nemir zagrljen sa tvojim strahom sve pleše, samo nas nema na podijumu za igru Igraju nervi, žestoko, vatreno svoj flamenko terajući prašinu da zaigra prelepi tango pleše gudalo po … Настави са читањем “PLES – Zoran Jovanović Hristov”


Ples, na mesečini,
pod sjajem zvezda…
plešu umesto nas senke
i drveće na vetru.
pleše i pero u mojoj ruci,
svoj valcer po papiru
pleše moj nemir
zagrljen sa tvojim strahom
sve pleše,
samo nas nema na podijumu za igru
Igraju nervi,
žestoko, vatreno svoj flamenko
terajući prašinu
da zaigra prelepi tango
pleše gudalo po violini,
tužni i setni G-mol
prsti po dirkama klavira,
opet neki svoj ples
Sve pleše,
samo nas nema na podijumu za igru
I suza iz oka krene,
niz lice plešući tvist
U grudima srce bije,
neki svoj, teški, Rock
Budućnost polako gubi svoj plesni korak
A crni leptir
plešući na svetiljci pali svoja krila.
Nećemo mi da plešemo,
sve drugo, plesaće za nas
Naš ples je odigran davno.
 

SUZA – Zoran Jovanović Hristov

Jednom, kad budeš stara, i kad ostaneš sama, dok sediš u tišini svog doma i češljaš sedu kosu možda te misli vrate u prošlost možda se setiš mene. Kao lasta kad se sa Juga vraća i traži svoje gnezdo potraži me na kraju svojih misli duboko u sećanju, pronađi me u zaboravu. A kad me nadješ, … Настави са читањем “SUZA – Zoran Jovanović Hristov”

Jednom, kad budeš stara,
i kad ostaneš sama,
dok sediš u tišini svog doma
i češljaš sedu kosu
možda te misli vrate u prošlost
možda se setiš mene.
Kao lasta kad se sa Juga vraća
i traži svoje gnezdo
potraži me na kraju svojih misli
duboko u sećanju,
pronađi me u zaboravu.

A kad me nadješ,
kao pesnik, kad nadje sebi muzu
seti se čoveka koji te voleo
pa za mnom ispusti bar jednu suzu.
Pusti je, neka padne,
samo tako će me dotaći
kad tvoja suza zemlju dotakne
ranjeno srce,svoj mir će naći.

Bol uz note – Zoran Hristov

BOL UZ NOTE gitaru držim u ruci dušu pesmi da dam dok prsti miluju žice pred očima tvoje je lice tvoj slatki osmeh, i usne tople i medne dok prsti miluju žice sećam se ljubavi jedne svaka me nota FA potseti na tvoj glas sa svakom notom LA setim se tvog imena sa svakom notom  … Настави са читањем “Bol uz note – Zoran Hristov”

BOL UZ NOTE

gitaru držim u ruci
dušu pesmi da dam
dok prsti miluju žice
pred očima tvoje je lice
tvoj slatki osmeh,
i usne tople i medne
dok prsti miluju žice
sećam se ljubavi jedne
svaka me nota FA
potseti na tvoj glas
sa svakom notom LA
setim se tvog imena
sa svakom notom  RE
setim se tvojih reči
Zajedno MI smo mogli….
a samo ti SI kriva
što nismo stigli  DO kraja
gitaru držim u ruci
dušu pesmi da dam
prsti miluju žice
nežno ko tvoju kosu
a svaku pesmu počnem
uvek od note GE
jer samo nota SOL
ide uz  reč bol
koja mi pesmu prati

(C) Zoran Hristov

Ružno vreme, ružna pesma – Zoran Jovanović Hristov

RUŽNO VREME, RUŽNA PESMA Danas nisam pisao pesmu i što bi, nije joj dan, oblačno i tmurno i kapi kiše, hladno je, jako, i vetar duva, svi negde žure, svi negde jure… nemam ni volje pesmu da pišem spremam se kući čeka me ručak. Piletina, i krompirići.  Pesme se pišu kad bude sunca, i kad … Настави са читањем “Ružno vreme, ružna pesma – Zoran Jovanović Hristov”

RUŽNO VREME, RUŽNA PESMA

Danas nisam pisao pesmu
i što bi, nije joj dan,
oblačno i tmurno i kapi
kiše,
hladno je, jako, i vetar duva,
svi negde žure, svi negde jure…
nemam ni volje pesmu da pišem
spremam se kući čeka me ručak.
Piletina, i krompirići. 

Pesme se pišu kad bude
sunca,
i kad se čuje cvrkut ptica,
pesme se pišu kad nekog voliš,
ili kad duša zbog nečeg boli,
pesme se pišu kada si srećan,
 kad te nešto u srce dira
pesme se pišu za lepe oči
za pogled koji ti ne da mira.

Zašto onda da
gubim  vreme
da pišem danas ružnu pesmu
oblačno… tmurno, pada i kiša
hladno je, još uvek vetar duva
pokisnuću dok stignem kući
ne gubi vreme, ne čitaj ovo
možda i ti već trebaš ići… 

(C) Zoran Hristov