Izbeglička – Irena Elčić

I Z B E G L I Č K A Teško je kad istinu shvatiš i želiš da se vratiš al’ povratka nema, jer vreme je reka bez povratka, a nevoljom gonjeni, razumom ili silom prilika vođeni, znamo da mora dalje, brod za spašavanje nam život šalje. A kuda dalje? U neizvesnost, živeti u strahu … Настави са читањем “Izbeglička – Irena Elčić”

I Z B E G L I Č K A

Teško je kad istinu shvatiš
i želiš da se vratiš
al’ povratka nema,
jer vreme je
reka bez povratka,
a nevoljom gonjeni,
razumom ili silom prilika
vođeni,
znamo da mora dalje,
brod za spašavanje
nam život šalje.
A kuda dalje?

U neizvesnost,
živeti u strahu od straha,
dišeš sa pola daha…,
ne okreći se
pred sobom pazi
jer progonjene
život ne mazi!

I šta sad reći,
kad se našoj sreći
samo strpljenje smeši.
Još nam jedino ono
daje nadu,
da ćemo nekad,
u ovom ili onom gradu
prikupiti svoje
izgubljene sne,
pronaći parče neba
i stvoriti komad hleba
za najdraže.

Najdraži – Irena Elčić

N A J D R A Ž I Zaboravi moje ime kao ime slikara ili pisca čija dela voliš, ali se imena nemožeš setiti. Ipak, pamti me po beskraju čežnje u mojim pesmama, po snazi ljubavi njihovog dodira, po mirisu otkosa trave i precvalog đurđevka. Ako pak poželiš da me nađeš, ne traži tamo, gde … Настави са читањем “Najdraži – Irena Elčić”

N A J D R A Ž I

Zaboravi moje ime
kao ime slikara ili pisca
čija dela voliš,
ali se imena nemožeš setiti.

Ipak, pamti me
po beskraju čežnje
u mojim pesmama,
po snazi ljubavi
njihovog dodira,
po mirisu otkosa
trave i precvalog đurđevka.

Ako pak poželiš da me nađeš,
ne traži tamo,
gde se buka prelama preko
zidina sivih,
traži u tihovanju borove šume
gde će jedinu buku praviti
otkucaji moga srca,
u želji da me prvo
pronađeš u sebi.