Аутор: ArsenijeL

Nijesam…

 

 

Ja nijesam običan čovjek

Kao i drugi…

Ja sam došao s druge planete…

Ponekad…

S vremena na vrijeme…

Zaživi u meni dijete…

Vrate se sjećanja…

Na djetinjstvo, poljane,

Vinograde, šume…

Klokot bavčine vode

Miris hljeba ispod sača…

Graje, laveža pasa…

Prvih ljubavi… Uzdaha…

Prkosnih pogleda, talambasa…

Ja nijesam običan čovjek

Nikada nijesam ni bio…

Ja sam sanjar što sanja…

Sjećanja, ah sjećanja..

Ja sam poeta što piše…

O životu kamena, ptica…

O usudu beznađa svoga…

O prokletstvu postajanja…

O vječnoj borbi dobra i zla…

Ja nijesam običan čovjek

Nikada i neću biti…

Neobično sam se rodio

Neobično ću i poći…

Na putu koji čeka…

Ja nijesam…

 

Ruža u ruci…

 

Moja je majko s ružom u ruci

Obišla moj dom…

O zašto sine, o zašto ode?

O zašto sine voljeni moj?

 

Možda je sudbina željela tako

Ne plači majko voljena moja…

Znam nije ti lako…

Voli te, voli sreća tvoja…

 

O sine, o moja tugo…

Zašto ostavi  od doma prag

O zašto ode bez riječi?

O zašto u bestrag?

 

O mila majko, o tugo moja

Mlijeka ti što si me zadojila

Nemoj plakati voljena moja

Život je usud, kob, sudbina…

 

Nasmij se majko… Budi lijepa

Zbog mene… Znaš da volim…

Tvoj osmijeh… Kao nekada…

Kao što ti umiješ… Eh moja majka…

 

Nemoj često navraćati stara…

Ostavi ružu da vene…

Uvijek biće tvoje čedo…

Uvijek bićeš dio mene…

 

Ne okreće glavu voljena majko

Znam svaki pokret tvoj…

Budi srećna makar malo.

Eh tvoje čedo, tvoj bol…

 

Nijesi…

 

Nijesi ti kao druge žene

Nijesi,  makar ne za mene…

Kad kroz glavu prođe slika tvoja

Đe je sada, đe je ljubav moja?..

 

Ne znam kakva si ti žena…

Da nijesi sa nebesa vila…

Kao tebe nigđe druge nema

Muzo zlatna, gledna a i mila…

 

Ponekad zavaram sebe…

I pitam se kako je moguće

Od svijeta velikog, golema…

Moje da si jutro i svanuće…

 

Nijesi ti kao druge žene

Ti si svjetlost što u tami sija…

Zarobila i dušu si i mene…

Moga srca voljena i mila…

 

Oči tvoje sijaju u mraku

Gledaju me borovnice srne…

Kao da smo u čudnome strahu

Eh te tvoje oči crne…

 

Nijesi ti kao druge žene

Da je tako ne bi bila moja…

Srce moje zauvijek je tvoje…

Volim ti moja srno mala…

Dobro doša Đurđev-dane

 

Dobro jutro lijep dane…

Dobro doša  Đurđev-dane…

Idila je prošla zimska…

Proljeće se mirom budi…

Sveti Đorđe, sveti dane…

Za sve ljude dobre volje…

Dobro doša za hrišćane

Dobro doša za cigane…

Ko god slavi srećna slava…

Sveti Đorđe neka čuva…

Trgnimo od zaborava…

Običaje od predaka…

A zbog naših potomaka…

Dobro doša Đurđev dane…

I u miru da Te slave…

Dobro doša dobri dane…

Rujnoj zori u svitanje…

Mir tamjana dušu gali…

Dok tinja blještavica…

Dobro doša dobri dane…

Za sve ljude dobre volje…

I za one što se mole..

Dobro doša Đurđev-dane…

Kao nekada…

 

Ne moraš ništa reći

Znam sve…

Sjedi… Zapali cigaretu…

Gledaj me, kao nekada…

Dozvoli, umjesto riječi…

Pogledi da govore…

Znam život je lijep…

Ponekad surov, tmuran…

Takvi smo i mi… Promjenljivi…

Valjda mora tako…

Gledam… Prolazi vrijeme…

Mijenjamo se… A mislimo

Kao sve da je bilo juče…

Čini nam se… Pričinjava… Eh…

Na tvome licu osmjeha nema…

Sakrio se… Vidim…

A bolje da ne vidim…

Eh, kako je nekada bilo…

Mladost, ludost… Ili već…

Ne moraš ništa reći…

Kada budeš odlazila…

Zatvori vrata… I produži…

Razumijem… A da, sve…

Razumijemo se… Zar ne?

Kao nekada…

 

Skoro će devet…

 

Skoro će devet…

Čekam te…

Kao nekada…

Nadam se doći ćeš…

Zagrliti me snažno…

Pripiti se …

Ah, uzdah taj…

Osjećam

Dok slušam šapate…

Vjetra…

I ko može…

I ko smije…

Milovati tvoja…

Njedra…

Ah, njedra…

I slušati

Šapat tišine…

Kao nekada…

Skoro će devet…

Hvata me nervoza

Kao klinca…

Nadam se da ćeš doći

Kapljo…

Oh kapljo…

Istopi se

U osmjehu…

Na suncu…

Osmjeha…

I noćas budi…

Kao nekada…

Vatra…

Ah vatra…

Moja mala…

Skoro će devet…

OČE

 

 

Oče, kasno sam shvatio

Kako je teško otac biti

Nijesam znao a ni razumio

Toje zebnje,  moj oče…

Danas…Kada sam otac…

Kroz glavu mi prolaze

Slike iz prošlosti…

Sjećanja na vrijeme…

Tvoje NE, NE MOŽE…

Moje buntovništvo…

Oče, moj dobri oče…

Teško je otac biti…

Voljeni roditelju moj…

Znam, griješio sam…

I kao sin…  Znam griješim…

I kao otac…Teško je biti sin…

Još teže otac…

Eh oče moj… Čudno vrijeme…

A da učio si me…

Učim i ja sina mog…

Koliko umijem… I vidim u njemu

Mene… tvrdoglavog … Baš kao i ti…

Što si u meni vidio sebe…

Ocu svom…

Eh oče, voljeni oče moj…

Oprosti voljeni oče…

Oprosti, molim te…

Moli te tvoj sin

I otac unuka tvog

Eh oče, voljeni moj…

Tebi… koje nema…

 

 

 

Nijesi ti žena kao druge žene

Ti si čudo što mi mira neda

Zbog tebe srce moje vene

Penelopo, muzo, moja gledna…

 

Odavno je vrijeme za mene stalo…

Gledam u druge tražeći tebe

O, zar nije ti makar malo žao

Bez riječi što ode od mene…

 

 

Strašno je voljeti i biti voljen

Strašnije patiti i biti zaboravljen

Ko volio nije, ne zna što su boli

Eh čežnjo, još uvijek volim…

 

 

Gledam, vrijeme piše romane…

Likovi drugi, nepoznata lica

Ostaju još uvijek  sjećanje na dane…

Na tebe… Suzo moja…

ODAVNO

 

Odavno me nema

Da li sam živ?

Odgovor nemam…

Tragam za njim…

 

Pitaš me ko sam?

Znaš i sama…

Pustinjak bez nade

Đetić koji sanja…

 

U jednome trenu

Dok bljesne nirvana

Ostaće sjećanje

Eh, ta sjećanja…

 

Gledam oči crne…

U mraku  plamte…

Borovnice srne…

Eh te oči…

 

Odavno me nema

U trenu…

Ostaju sjećanja…

Breme uspomena…

 

A da, odavno…

Iluzijo…

Ljubavi, tako mi nedostaješ…

A kao da je bilo juče…

Otišla si bez poslednje zbogom

Ostala su sjećanja na vrijeme…

Provedeno s tobom…

Ko je uspio još vjetar da zaustavi…

Život je čudan roman…

Na koncu ostaje sjećanja

Čuvari od zaborava…

Zbogom, eh kako zvuči

Ovo zbogom, a da, mislio sam

Provešću život sa tobom…

Ih kakva iluzija… Ma da

Život je zbir iluzija, nada, snova…

I ko zna čega već…

Možda je život samo riječ. Eh…

A tebe nema, nema, pa nema…

Voljena iluzijo… Ženo bez imena