More je bilo nedužno tiho, i nebo nad njim, o, da… taj nemi dodir tame i mira, taj prvi suton i blaga slutnja, kô vrata širom otvorena za moju dušu, za stalni nemir, za ovu suzu, uzdah i bol; Šapnu mi: “Hajde, zar te još ima? nikome više ne pripadaš… Sada si moja- bez olujnog … Настави са читањем “Hajde… – Marina Adamović”
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga.
Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa
More je bilo nedužno tiho,